Svjetsko prvenstvo u nogometu: 5 najboljih trenutaka u povijesti ovog natjecanja

Svjetsko prvenstvo u nogometu najveći je sportski događaj na svijetu, uz ljetne Olimpijske igre. Sljedeće izdanje turnira održat će u studenom i prosincu ove godine u Kataru, i to po prvi put, bilo da se radi o dijelu godine ili zemlji-domaćinu. Među 32 reprezentacije koje su osigurale Mundijal na Bliskom istoku, i treći put zaredom nalazi se Hrvatska predvođena kapetanom Lukom Modrićem.

Modrić nas je prije četiri godine vodio do svjetskog srebra. Dokle će “Vatreni” ovoga puta dosegnuti na najvećoj svjetskoj sceni, ubrzo ćemo vidjeti. Dok čekamo da počne Svjetsko prvenstvo u nogometu, zavirit ćemo u neka prošla izdanja ovog natjecanja i prisjetiti se nekih od najzanimljivijih trenutaka koji su obilježili najveću svjetsku nogometnu smotru. U nastavku donosimo pet najzanimljivijih trenutaka u povijesti svjetskih nogometnih prvenstava…

5. Čudo u Bernu

Nakon Drugog svjetskog rata, Njemačka je ostala stajati na svojim ruševinama. Zemlja je izgubila milijune ljudi, a nacionalna infrastruktura bila je desetkovana. Njemačku su okupatori podijelili na četiri različita dijela poslije rata. Ubrzo je nastala podjela koja je trajala sve do kraja 80-ih – na Zapadnu i Istočnu Njemačku. Ljudima je očajnički trebalo nešto u čemu će se osjećati dobro i podići im raspoloženje. Pozornost su usmjerili na Svjetsko prvenstvo u nogometu 1954. i nadali se da će im njihova voljena reprezentacija pružiti takav uzlet.

Zapadna Njemačka odigrala je briljantno na tom turniru i uspjela se plasirati u finale. No, tu je njihov niz pozitivnih rezultata trebao završiti. Igrali su protiv Mađarske, koja je u to vrijeme bila najbolja momčad svijeta. Mađarska je pobijedila u 32 uzastopne utakmice do tog finalnog dvoboja te je na Mundijal u Švicarsku stigla sa zlatnom olimpijskom medaljom s Igara 1952. godine. Osim toga, razbili su Zapadnu Njemačku u prethodnoj utakmici na istom Svjetskom prvenstvu 8:3! Bilo je malo nade među njemačkim narodom da bi mogli pobijediti.

Stvari su izgledale još mračnije za Zapadnu Njemačku nakon što su gubili 0:2 nakon samo osam minuta igre. Međutim, odbili su odustati. Unutar deset minuta, Zapadna Njemačka je izjednačila golovima Maxa Morlocka i Helmuta Rahna. Semafor je pokazivao 2:2 sve do finiša finala…

Slavlje i u Istočnoj Njemačkoj

Igrala se 84. minuta kada je spomenuti Rahn doveo Nijemce u vodstvo. Nakon pogotka, cijela je nacija eksplodirala od radosti, uključujući i radijskog spikera Herberta Zimmermanna. Gotovo svaki Nijemac slušao je utakmicu na radiju, a Zimermannovi slavni uzvici učinili su ga popularnim na čitavom prostoru podijeljene Njemačke.

Nijemci su grčevito održali pobjedu i prvi put osvojili Svjetsko prvenstvo. Bilo je to najveće iznenađenje u povijesti finala i zbog toga se naziva čudom u Bernu (ondje se igralo finale). Toliko je značio ljudima kojima je bio toliko potreban, a čak su i ljudi na istočnonjemačkoj strani slavili kolosalan rezultat.

Godine 2003. snimljen je film (The Miracle of Bern) o ovoj utakmici i jedan je od filmova s najvećom zaradom u povijesti njemačke kinematografije.

4. Pogodak u 116. minuti za svjetski naslov

Jedanaestog dana srpnja 2010., Andres Iniesta pridružio se odabranom klubu igrača koji su zabili gol u produžetku finala svjetskih prvenstava. Time je Španjolskoj poklonio prvo titulu svjetskog prvaka. Što se tiče Nizozemske, ponovno je bila tako blizu osvajanja, ali opet nije uspjela. Morala se i treći put zadovoljiti svjetskim srebrom.

Utakmica je bila vrlo tijesna i napeta. Bila je to prava muška utakmica, a obje su se momčadi mučile stvoriti kvalitetne prilike. U 109. minuti, Španjolska je dobila vjetar u leđa isključenjem Johna Heitinge koji je dobio drugi žuti karton.

Nizozemci su uspjeli odolijevati napadima “Furije” i izgledalo je kao da utakmica ide prema jedanaestercima. Četiri minute prije kraja, Španjolska je odlučila dati sve u napad. Fernando Torres pokušao je dugom loptom s lijeve strane pronaći Iniestu, lopta je zapela u nizozemskom bloku, odbila se do Cesca Fabregasa koji uspijeva pronaći Andresa Iniestu na granici zaleđa. Veznjak Barcelone poentirao je za svjetski naslov Španjolske. Od 101 gola koje je zabio tijekom karijere, ovaj mu je, svakako, najvažniji.

3. Veličanstveni oproštaj od svjetskih prvenstava

Zauvijek će se raspravljati o tome koja je momčad najbolja u povijesti svjetskih prvenstava. Vrlo vjerojatno je to reprezentacija Brazila iz 1970. godine. Momčad je bila prepuna zvijezda kao što su Jairzinho, Rivelino, Carlos Alberto, Tostao, i naravno, Pele. Osvojili su Svjetsko prvenstvo u nogometu 1958. i 1962. i bili su odlučni da vrate svjetski naslov 1970. godine. Ne samo da su izvršili taj zadatak, već su i igrati stil nogometa koji je oduševio svijet.

Momčad Brazila iz 1970. jedina je momčad koja je ikada pobijedila u svakoj kvalifikacijskoj utakmici i utakmici svjetskog prvenstva. U finalu su se suprotstavili surovoj talijanskoj momčadi koja nije bila dorasla moćnom Brazilu. Razbili su ih s 4:1 u jednoj od najboljih utakmica u povijesti finala. Da budemo iskreni, dobro su se Talijani držali malo više od sat vremena. Do 66. minute bilo je 1:1, no potom Brazilci ubacuju u višu brzinu. Na listu strijelaca Peleu, strijelcu prvoga gola, još su se pridodali Gerson, Jairzinho i kapetan, Carlos Alberto, koji je postigao jedan od najljepših pogodaka u povijesti svjetskih prvenstava.

Bio je to posljednji nastup na svjetskim prvenstvama velikog Pelea, najvećeg igrača u povijesti ovog natjecanja kojeg je osvajao čak tri puta.

2. Čovjek od riječi

Vrlo malo stvari u životu opravdava svoj hype. Mediji uvijek pokušavaju prodati sljedeću veliku “stvar”, bilo da se radi o sportašu, filmu, pjesmi,… Tako je uvijek bilo i uvijek će biti. Međutim, povremeno se pojavi netko tko, ne samo da se suoči s golemom pompom, već je i bez problema “otpuše”. Primjer za to bio je Pele na Svjetskom prvenstvu 1958. godine. Svijet je mnogo čuo i čitao o ovom 17-godišnjaku iz Brazila i bio je uzbuđen vidjeti što može učiniti. Nije razočarao…

Pele je prvi gol na turniru postigao protiv Walesa u četvrtfinalu. Kasnije se ispostavilo da je to i jedini gol na utakmici. Brazil nije igrao dobro tu utakmicu, ali 17-godišnji mladić ga je spasio.

Brazil se u polufinalu sastao sa sjajnom francuskom reprezentacijom predvođenom Justom Fontaineom koji je u četiri dotadašnja susreta na SP-u zabio čak osam golova. Utakmica je bila teška, a Brazil je do poluvremena vodio s 2:1. Drugo poluvrijeme bilo je predodređeno za Pelea. Oduševio je svijet postigavši hat-trick i time odveo Brazil u drugo finale u povijesti. Pele je, ipak, svoju najbolju izvedbu sačuvao za kraj.

Zapljeskati ili ne?

U finalu je Pele cijelo vrijeme bio teror za gostujuću obranu. Postigao je dva gola protiv zemlje domaćina, Švedske. Brazil je došao do svog prvog naslova svjetskog prvaka u povijesti zahvaljujući pobjedi od 5:2. Oba njegova gola bila su senzacionalna, a jedan švedski igrač čak je priznao da je razmišljao o tome da zaplješće Peleovoj izvedbi.

Godina 1958. pokazala je svijetu kakav je Pele bio veliki igrač. Bio je to prvi veliki trenutak od mnogih u njegovoj karijeri. Peleovo slavlje nakon finalne utakmice još je jedna vrlo nezaboravna slika na Svjetskom prvenstvu.

Suze su tekle iz Peleovih očiju jer je bio presretan zbog titule. Samo osam godina ranije gledao je s ocem ono famozno finale u kojem je Brazil šokantno izgubio od Urugvaja. Tada je rekao ocu da će mu donijeti trofej svjetskog prvaka. Pele je čovjek od riječi…

1. Najljepši gol 20. stoljeća

Koji je najbolji trenutak u povijesti svjetskih prvenstava? Što bi drugo moglo biti? Najbolji gol u povijesti Svjetskog prvenstva postigao je jedan od najboljih igrača u povijesti. To je naravno – Diego Armando Maradona. Gol je postignut u drugom poluvremenu četvrtfinala protiv Engleske 1986. godine. I ne, ne mislimo na “Božju ruku”.

Maradonin trenutak magije došao je nekoliko minuta nakon vjerojatno najkontroverznijega gola u povijesti svjetskih prvenstava. Englezi su se i dalje ljutili jer su bili sigurni da je loptu ugurao u mrežu rukom.

Drugi je gol, međutim, ostavio svijet zapanjen i to iz opravdanih razloga. Čak je i engleski veznjak John Barnes nakon drugog pogotka rekao da je uložio svu snagu da se spriječi da ustane s klupe i zaplješće na golu. Bilo je suviše dobro…

Maradona je pokupio loptu na svojoj polovici i krenuo ravno u gol. Nije bilo važno koliko mu je Engleza bilo na putu, nitko ga nije mogao zaustaviti. Maradona je driblao braniče kao da ih uopće nije ni bilo. Izgledalo je kao da mu je lopta zalijepljena za nogu.

Igrač za igračem pokušavao mu je uzeti loptu, ali bezuspješno. Konačno, Maradona je došao pred najvećeg engleskog vratara u povijesti, Petera Shiltona, koji je također bio nemoćan da ga zaustavi. Maradona ga je zaobišao, a prije nego što ga je Terry Butcher uspio faulirati s leđa, ubacio je loptu u praznu mrežu. Još se i danas pamti golemi izljev emocija komentatora Victora Huga Moralesa koji je obišao svijet.

Nije bilo elementa sreće ili slučajnosti oko pogotka. Bio je to krajnji sjaj sada, nažalost, pokojnog velikana nogometne igre. FIFA je ovaj gol kasnije proglasila za najljepši pogodak 20. stoljeća.