Kriket, sa svom svojom bizarnom terminologijom i utakmicama koje mogu trajati pet dana i svejedno završiti neodlučeno, može biti zbunjujući za početnike. U nastavku možete pogledati vodič za kriket-početnike koji će Vam pomoći da se uhvatite u koštac s ovim sportom. Na stranu neobično nazvanih pozicija na terenu, kriket kao sport poprilično je jednostavan – ideja je postići više bodova od protivnika, a oni se postižu trčanjem do vrata koja su izgrađena od štapova. Bez obzira na vrstu kriketa, bilo da se radi o Test utakmici (igra se tijekom pet dana) ili jednodnevnom događaju (ograničeni broj overa / serija), svaka će ekipa imati 11 igrača koji će naizmjence udarati i bacati lopticu u nastojanju da prikupe više trčanja od protivnika.
Kako se dobivaju bodovi u kriketu?
Trčanja se mogu bodovati na više načina:
- Udaračka strana koja trči do vrata nakon što je loptica bačena. To jest, dolaskom do tih vrata prije nego što je ekipa koja baca lopticu uspjela pogoditi ta vrata.
- Ako loptica putuje izvan prostora za igru, ali je dotaknula tlo prije nego što je napustila teren, ekipa koja udara zarađuje četiri boda.
- Ako loptica ne dotakne tlo na putu prema izlasku s terena, ekipa koja udara zarađuje šest bodova.
Mogu se dobiti dodatni bodovi ako bacač protivničke ekipe lopticu ne baci ispravno. Primjerice, može prekoračiti vlastitu oznaku (linija preko koje ne smije prijeći kad baca lopticu) ili preširoko baciti lopticu, pa ju udarač ne može pogoditi. U tim slučajevima, protivnička ekipa dobiva jedan bod. Ako pratite bejzbol, vjerujemo kako možete prepoznati neke sličnosti.
Što se tiče igrališta za kriket, ovaj sport igra se na terenu ovalnog oblika, dijametra između 137 i 150 metara. Dakle, nije običaj da se igra na nogometnim stadionima. No, u razne svrhe, utakmice kriketa mogu se igrati i na drugim lokacijama, a jedno od poznatijih neuobičajenih mjesta je Honister Slate Mine, rudnik u engleskom Keswicku.
Varijante profesionalnog kriketa
Vrijeme jedne utakmice mjeri se u serijama (eng. over). Jedna serija sastoji se od šest uzastopnih lopti koje baca isti bacač. Većina utakmica koje se igraju na amaterskoj razini bit će ograničena, općenito u rasponu broja serija (od 15 do 50 serija po ekipi). Sve ovisi o razini na kojoj igrate. Postoji nekoliko različitih varijanti profesionalnog kriketa:
- Test utakmica – obično se igra tijekom pet dana s dvije izmjene po ekipi.
- Ograničene serije / jednodnevni kriket – obično 50 serija po ekipi (50 x 6 = 300 loptica po ekipi) / jedna izmjena.
- Twenty20 kriket – 20 serija / 120 loptica po ekipi.
Dodatna objašnjenja
Tijekom godina razvio se sustav pravila za regulaciju kriketa od kojih neki mogu napraviti efekt da se sama igra nekom tko želi naučiti pravila učini više zbunjujućom nego što uistinu jest. Postoje neka važna pravila koja će nakon razumijevanja omogućiti gotovo svakome da igra i uživa u kriketu. Pravila kriketa provode suci – od kojih su dvojica na terenu za igru. Treći sudac (izvan terena) donosi neke teške odluke, poput toga je li hvatanje loptice izvedeno ispravno ili je li lopta otišla preko granice igrališta. Za sporne situacije, u profesionalnom kriketu koriste se ponovljene snimke – svojevrsni VAR.
Svaki tim sastoji se od 11 igrača, uključujući čuvara vrata, nekoliko specijaliziranih udarača i bacača loptice te neke koji rade pomalo i jedno i drugo (svestrani igrači). Neki od najboljih igrača kriketa u povijesti, kao što su Ian Botham, Jacques Kallis, Gary Sobers i Kapil Dev, smatrani su svestranim igračima, jer su mogli i udarati i bacati loptu na vrlo visokoj razini. Ispred svakih vrata, kredom je povučena linija kako bi se označilo područje koje, u biti, “pripada” udaraču. Sve dok ostaje unutar svog prostora (ili barem drži svoju palicu u njemu), udarač je siguran da neće biti kažnjen, odnosno, da protivnička ekipa neće dobiti bod.
Bacanjem novčića odlučuje se koja će strana prva udarati, dok će druga ekipa bacati lopticu. Udarači igraju u parovima, svaki ima palicu, a smješteni su na svakom kraju trkališta. Bacači tada bacaju seriju jedan po jedan pokušavajući izbaciti udarača iz igre. Opet, slično kao u bejzbolu. Izbacivanje udarača može se dogoditi na više načina, a najčešći su:
- Udarač može biti izbačen ako ne uspije spriječiti da loptica udari u njegova vrata.
- Ako udarač udari lopticu koju uhvati jedan od protivničkih igrača prije nego što se odbije od tla, tada ispada.
- Udarača također može izbaciti wicketkeeper, koji stoji odmah iza vrata i udarača. Ako iskorači iz svog prostora ne ostavljajući nijedan dio svog tijela ili svoju palicu iza linije, wicketkepper je u mogućnosti izbaciti udarača.
- Oba udarača mogu biti izbačena ako su vrata prema kojima trče pogođena lopticom prije nego što uđu u svoj prostor.
Postoji nekoliko drugih situacija u kojima udarač može biti izbačen, kao što je gaženje vlastitih vrata, ali to se rijetko događa i ne vrijedi se previše zamarati njima, pogotovo ako ste početnik. Cilj ekipe koja udara je postići što je moguće više bodova trčanjem prije nego što izgube 10 od svojih 11 wicketa / vrata, dok strana koja baca lopticu pokušava minimizirati broj bodova koje nastoje postići igrači ekipe koja udara. Potom ekipe promijene svoje uloge – ona koja je udarala, sada baca lopticu, i obrnuto. Ova promjena događa se samo jednom u jednodnevnim igrama s ograničenim serijama, a može se dogoditi dva puta na međunarodnim Test utakmicama.
Za kraj, važno je shvatiti da je kriket sport koji zahtjeva određene vještine, ali i visoku razinu koncentracije, dobru motoričku koordinaciju, preciznost i snagu, kao i brzinu i okretnost. Ovdje je riječ i o vrlo dobroj vježbi za tijelo, a također se radi i o sjajnoj zabavi pa se nadamo da će Vam ovaj vodič pomoći da maksimalno iskoristite ovaj sport imena kriket.