Zanima vas kako se riješiti straha? Na pravom ste mjestu! Strah je osjećaj s kojim smo svi upoznati. Od djetinjstva do starosti, suočavamo se s raznim oblicima straha, bilo da je riječ o strahu od mraka, visina, odbacivanja ili neizvjesnosti budućnosti.
Međutim, strah može postati velika prepreka, sprječavajući nas da živimo život punim kapacitetom i usmjeravajući nas prema odlukama koje se temelje na izbjegavanju, a ne na ispunjenju našeg pravog potencijala.
Koliko god bio snažan, važno je shvatiti da strah nije nepremostiva prepreka. S pravim alatima, tehnikama i perspektivom, svatko može naučiti kako prevladati svoje strahove i zakoračiti u svijet s većim samopouzdanjem i hrabrošću.
U ovom članku, uronit ćemo duboko u razumijevanje prirode straha i razmotriti učinkovite strategije kako se riješiti straha.
Koje vrste strahova postoje?
Strahovi su duboko ukorijenjeni u ljudskoj psihi i variraju od osobe do osobe. Međutim, strahove možemo klasificirati u nekoliko osnovnih kategorija:
1. Realni strahovi (primarni strahovi)
Realni ili primarni strahovi su oni koji su evolucijski usađeni u nas. Oni su rezultat tisuća godina evolucije, razvijeni kako bi nas zaštitili od opasnosti i pomogli nam preživjeti u nepredvidivom okruženju.
Primjeri takvih strahova uključuju strah od opasnih životinja, strah od visina ili od tamnog prostora.
Naši preci često su se morali braniti od predatora ili otrovnih životinja. Zato mnogi ljudi imaju instinktivnu reakciju na zmije, pauke ili velike zvijeri, čak i ako nisu imali izravno negativno iskustvo s njima.
Također, visoke lokacije predstavljaju prijetnju padom, što može rezultirati ozbiljnom ozljedom ili smrću. Stoga je ovaj strah evolucijski koristan, jer nas odvraća od nepotrebnog rizika.
Tama skriva nepoznato i potencijalne opasnosti, pa je strah od mraka još jedan primarni strah koji nas štiti.
Iako su ovi strahovi nekada bili ključni za preživljavanje, u modernom društvu često više nisu relevantni i mogu postati nepotrebno ograničavajući.
Kako se riješiti straha koji proizlazi iz ovih primarnih reakcija može biti izazov, ali razumijevanje njihove evolucijske osnove može biti prvi korak.
2. Društveni strahovi
Društveni strahovi odnose se na strahove koji su povezani s našim međuljudskim odnosima i načinom na koji nas drugi percipiraju. Oni se često javljaju u situacijama gdje postoji mogućnost prosuđivanja, kritike ili odbacivanja od strane drugih.
Jedan od najboljih primjera je strah od javnog nastupa. Mnogima je strašna sama pomisao na to da se izraze ili prezentiraju pred skupinom ljudi. Strah od osude, zaborava teksta ili činjenice da su u središtu pažnje može biti paralizirajući.
Tu je i strah od odbacivanja. Bilo da se radi o romantici, prijateljstvu ili čak poslu, strah od odbijanja može spriječiti ljude da poduzmu rizike ili se izlože novim prilikama.
Vrlo čest je i strah od neuspjeha u društvenim situacijama. Pojedinci se mogu bojati da neće biti dovoljno zabavni, zanimljivi ili privlačni u društvenim situacijama, što može dovesti do izbjegavanja takvih prilika.
Kako se riješiti straha koji proizlazi iz društvenih situacija? Razumijevanje korijena ovih strahova je ključno. Mnogi društveni strahovi proizlaze iz negativnih iskustava u prošlosti, nerealnih očekivanja ili negativnog unutarnjeg dijaloga.
3. Egzistencijalni strahovi
Egzistencijalni strahovi su duboko ukorijenjeni strahovi koji se odnose na osnovna pitanja postojanja, smisla i identiteta. Oni se često bave temama smrti, slobode, izolacije i besmisla.
Jedan od najuniverzalnijih strahova, ovaj strah obuhvaća tjeskobu zbog vlastite smrtnosti, konačnosti života i nepoznatog što dolazi nakon smrti.
Strah od samoće nije samo strah od fizičke izolacije, već i osjećaj da nismo povezani s drugima, ili da nas nitko ne razumije.
Osjećaj da život nema svrhu ili značenje može dovesti do duboke tjeskobe i pitanja o tome zašto nastaviti ili kako pronaći svrhu, a to uzrokuje strah od besmisla.
Kako se riješiti straha koji je povezan s egzistencijalnim pitanjima? Zbog prirode ovih strahova, oni se često najbolje adresiraju kroz introspekciju, filozofsku raspravu i terapiju.
4. Traumatski strahovi
Traumatski strahovi proizlaze iz traumatskih događaja ili iskustava koja osoba doživljava kao izrazito bolna, zastrašujuća ili prijeteća. Ta iskustva često ostavljaju dubok emocionalni, fizički ili psihički otisak na pojedinca.
Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) je stanje koje može nastati nakon što osoba doživi tešku traumu, poput fizičkog napada, ratnih iskustava ili prirodnih katastrofa. Simptomi uključuju noćne more, neugodne lucidne snove i izbjegavanje situacija koje podsjećaju na traumu, povećanu tjeskobu i budnost.
Osobe koje su preživjele traumu često razvijaju strah od situacija ili okolnosti koje bi mogle dovesti do ponovne traume.
Osobe koje su bile žrtve zloupotrebe (fizičke, emocionalne, seksualne) često razvijaju strahove povezane s povjerenjem, intimnošću ili određenim situacijama koje podsjećaju na prošle događaje.
Ako je osoba doživjela iznenadan i bolan gubitak voljene osobe, može razviti strah od gubitka drugih bliskih osoba ili strah od vlastite smrti.
Kako se riješiti straha koji proizlazi iz traumatskih iskustava? Premošćivanje traumatskih strahova često zahtijeva stručnu pomoć. Trauma može ostaviti duboke emocionalne ožiljke, a suočavanje s njima može biti izuzetno bolno
5. Fobije
Fobije su intenzivni, nerazmjerni strahovi od specifičnih objekata, situacija ili aktivnosti. Ovi strahovi često daleko nadmašuju stvarnu prijetnju, ali su ipak snažni i paralizirajući za osobu koja ih doživljava.
Za primjer ćemo uzeti arahnofobiju ili strah od pauka. Iako je većina pauka za ljude bezopasna, sam pogled na njih može izazvati intenzivnu tjeskobu kod osobe s koja ima ovaj strah.
Agorafobija je strah od mjesta ili situacija iz kojih bijeg može biti težak ili neugodan. To može uključivati gužve, javna mjesta ili čak napuštanje doma.
Klaustrofobija ili strah od zatvorenih prostora vrlo je česta fobija. Osobe s klaustrofobijom mogu osjetiti paniku kada su u liftu, avionu ili čak u maloj prostoriji.
Kako se riješiti straha koji proizlazi iz fobija? Liječenje fobija često se temelji na terapijskim tehnikama koje pomažu osobi da se suoči s njenim strahom u kontroliranom okruženju.
6. Neurotični strahovi
Neurotični strahovi, ponekad poznati kao neuroze, odnose se na kronične oblike straha ili anksioznosti koji se možda ne temelje na stvarnim ili trenutnim vanjskim prijetnjama, ali su unatoč tome izrazito stvarni za osobu koja ih doživljava. Ovi strahovi su često rezultat unutarnjih konflikata, nesvjesnih strahova ili prošlih iskustava koja su ostavila emocionalni ožiljak.
Osobe s opsesivno-kompulzivnim poremećajem (OKP) imaju ponavljajuće i neželjene misli (opsesije) koje izazivaju tjeskobu, te se često osjećaju prisiljenima ponavljati određene radnje (kompulzije) kako bi neutralizirali tu tjeskobu.
Kako se riješiti straha koji proizlazi iz neurotičnih oblika anksioznosti? Pristup liječenju neurotičnih strahova često je složen i zahtijeva kombinaciju terapijskih metoda.
7. Strahovi vezani uz bolesti i zdravlje
Strahovi vezani uz bolesti i zdravlje često se odnose na prekomjernu zabrinutost o vlastitom tjelesnom zdravlju i bolestima. Ovi strahovi mogu biti izazvani stvarnim zdravstvenim problemima, ali često su pojačani ili čak iracionalni.
Hipohondrija je najpoznatiji primjer. Osobe s ovim strahom često misle da imaju ozbiljnu bolest na temelju malih ili bezopasnih tjelesnih simptoma, čak i kada medicinske pretrage ne ukazuju na zdravstvene probleme.
Tu je i strah od bolesti ili infekcija. Osobe s ovim strahom mogu se prekomjerno prati, izbjegavati mjesta gdje vjeruju da bi mogle doći u kontakt s bolestima, ili često posjećivati liječnike.
Neki ljudi razvijaju intenzivan strah od medicinskih postupaka, kao što su injekcije, operacije ili čak rutinski pregledi.
Kako se riješiti straha vezanog uz bolesti i zdravlje?
Razumijevanje i rješavanje ovih strahova često zahtijeva kombinaciju edukacije o zdravlju, terapeutske intervencije i ponekad medicinsko savjetovanje. Edukacija može pomoći pojedincima da razumiju svoje tijelo i zdravstvene rizike na realan način.
Kako se riješiti straha – 10 savjeta
1. Prepoznajte svoj strah
Prepoznavanje straha ključni je korak u njegovom rješavanju. Kada osoba identificira i razumije svoje strahove, ona je već na putu da preuzme kontrolu nad njima. Često, strah ostaje neuhvatljiv i neodređen dok ga ne sagledamo izbliza. Taj nejasan osjećaj tjeskobe može nas voditi kroz život bez da smo svjesni njegovog pravog izvora ili uzroka.
Zamislite strah kao tamnu sobu. Dok ne upalimo svjetlo i ne vidimo što se zapravo nalazi unutra, možemo se osjećati izgubljeno i prestrašeno. No, kada osvijetlimo prostor, često otkrijemo da objekti koji su izgledali zastrašujući u tami zapravo nisu tako strašni na svjetlu. Slično tome, kada prepoznamo i imenujemo svoje strahove, demistificiramo ih i smanjujemo njihovu moć nad nama.
Razumijevanje podrijetla straha također može biti ključno. Ponekad naši strahovi proizlaze iz ranijih iskustava, uvjerenja koja smo razvili ili priča koje smo sebi pričali. Kroz introspekciju ili rad s terapeutom, možemo otkriti korijene naših strahova i bolje razumjeti zašto osjećamo ono što osjećamo.
Kada jasno prepoznamo i razumijemo svoj strah, postavljamo temelje za razvijanje strategija kako se riješiti straha. Bilo da je to kroz terapiju, meditaciju, edukaciju ili druge metode suočavanja, prvi korak prema oslobađanju od straha uvijek je njegovo prepoznavanje.
2. Edukacija
Edukacija je moćan alat u procesu suočavanja sa strahom. Kada se suočimo s nepoznatim ili neodređenim, naša prirodna reakcija može biti osjećaj tjeskobe ili straha. Kroz stjecanje znanja i informacija, osoba može transformirati nepoznato u poznato, čime se smanjuje osjećaj nesigurnosti i straha.
Uzmimo za primjer strah od određenih bolesti. Netko tko ima malo ili nikakvo razumijevanje određene bolesti može osjećati povećanu tjeskobu samo misleći na mogućnost oboljenja. Međutim, edukacija o toj bolesti, njezinim simptomima, tretmanima i preventivnim mjerama može značajno smanjiti taj strah. Informirana osoba može prepoznati simptome, razumjeti važnost rane intervencije i poduzeti korake za zaštitu svog zdravlja.
Edukacija također može promijeniti način na koji percipiramo i interpretiramo informacije iz našeg okruženja. Na primjer, osoba koja razumije osnove kognitivne bihevioralne terapije može naučiti prepoznavati i izazivati negativna ili iracionalna uvjerenja koja mogu potaknuti strah.
U kontekstu društvenih strahova, edukacija o interpersonalnoj komunikaciji i razumijevanje društvenih dinamika može pomoći pojedincima da se osjećaju sigurnije i samopouzdanije u društvenim situacijama.
Ključno je razumjeti da edukacija nije samo stjecanje informacija, već i razvijanje vještina i sposobnosti za kritičko razmišljanje. Kroz edukaciju, osoba ne samo da skuplja činjenice, već razvija kapacitet za analizu, refleksiju i primjenu znanja u stvarnom životu.
3. Postavljanje malih ciljeva
Postavljanje malih ciljeva je strategija koja se često koristi kada želimo prevazići izazove, uključujući i strahove. Umjesto da se odmah suočavamo s onim što nas najviše plaši, razbijanjem tog izazova na manje, postupne korake možemo se osjećati manje preplavljeno i postati sigurniji kako napredujemo.
Kada se suočavamo s nečim što nas plaši, prirodna reakcija može biti izbjegavanje. Međutim, izbjegavanje samo pojačava strah i sprječava nas da rastemo i učimo. S druge strane, suočavanje s velikim strahom odjednom može biti previše zastrašujuće. Ovdje postavljanje malih ciljeva postaje ključno.
Na primjer, ako netko ima strah od javnog govora, umjesto da odmah održi prezentaciju pred velikom publikom, može prvo vježbati sam pred zrcalom. Sljedeći korak bi mogao biti prezentacija pred malom grupom prijatelja, zatim pred manjim timom na poslu, i tako dalje, dok se osoba ne osjeća dovoljno samopouzdano da se suoči s većom publikom.
Svaki uspješno ostvareni mali cilj daje osjećaj postignuća i osnažuje osobu. Ovo, zauzvrat, smanjuje osjećaj straha i povećava samopouzdanje. Postavljanjem i postizanjem malih ciljeva, osoba postupno gradi svoju sposobnost da se nosi s izazovima, što je ključno u procesu kako se riješiti straha.
Uz to, ovaj pristup omogućuje pojedincima da prilagode tempo svom ritmu i da pritom osjećaju da imaju kontrolu nad situacijom. Umjesto da se osjećaju preplavljeno i nespremno, postavljanje malih ciljeva pomaže osobi da prepozna svoj napredak i koristi svaku priliku kao priliku za učenje i rast.
4. Disanje i meditacija
Disanje i meditacija su drevne tehnike koje ljudi koriste za postizanje unutarnjeg mira, smanjenje stresa i prevladavanje strahova. One djeluju tako što pomažu umu da se usredotoči, smanjujući razinu tjeskobe i omogućavajući dublju svijest o trenutnom trenutku.
Disanje je osnovni ljudski refleks, ali svjesno kontroliranje disanja može imati dubok učinak na našu psihološku i emocionalnu dobrobit. Kada osjećamo tjeskobu ili strah, naše disanje može postati plitko i ubrzano. Svjesno produbljivanje i usporavanje disanja može pomoći u smirivanju uma i tijela.
Tehnike disanja, poput dijafragmatskog disanja ili disanja “četiri sedam osam”, mogu biti posebno korisne. Fokusiranje na ritam i osjećaj disanja također može odvratiti pažnju od izvora tjeskobe.
Meditacija, s druge strane, je praksa usmjeravanja pažnje na određeni objekt, misao ili aktivnost kako bi trenirali svijest i postigli mentalnu jasnoću i emocionalnu stabilnost. Postoje različite vrste meditacije, ali mnoge od njih uključuju disanje kao osnovni element. Meditacija može pomoći osobi da prepozna i oslobodi se negativnih misli ili osjećaja koji pridonose strahu.
5. Pozitivan unutarnji dijalog
Pozitivan unutarnji dijalog može biti izuzetno moćan alat u borbi protiv strahova. Naše misli i uvjerenja o sebi, svijetu oko nas i očekivanjima koja imamo mogu duboko utjecati na naše emocije i ponašanje. Ako su te misli negativne, kritične ili pesimistične, mogu pojačati osjećaj straha i nesigurnosti.
Svaka osoba ima unutarnji monolog koji se neprestano odvija. Ovaj “glas” može biti podržavajući i ohrabrujući, ali može biti i kritičan i obeshrabrujući. Ako je ovaj glas konstantno negativan, može ojačati i potaknuti strahove, stvarajući osjećaj nesigurnosti i nesposobnosti.
Promjena ovog unutarnjeg dijaloga zahtijeva svjesnost i praksu. Prvi korak je prepoznavanje negativnih misli i uvjerenja. Nakon što ih prepoznate, možete početi postavljati pitanja o njihovoj točnosti, tražiti dokaze koji podržavaju ili opovrgavaju te misli i razmatrati alternative.
Umjesto da dopustite da vaš unutarnji dijalog kaže: “Ne mogu to učiniti, previše se bojim”, možete ga zamijeniti s: “Iako se osjećam nervozno, imam vještine i sposobnosti da se nosim s ovom situacijom”. Ova svjesna promjena perspektive može pomoći u smanjenju intenziteta straha i omogućiti vam da se suočite s izazovima s većom samouvjerenošću.
Kako se riješiti straha nije uvijek lagan zadatak, ali razvijanjem pozitivnog unutarnjeg dijaloga možete stvoriti snažnu osnovu za suočavanje i prevladavanje straha.
6. Izlaganje
Izlaganje je terapeutska tehnika koja uključuje postupno i kontrolirano suočavanje s izvorima straha ili tjeskobe. Cilj je pomoći osobi da smanji intenzitet svoje reakcije i postane tolerantnija prema situacijama ili predmetima koji izazivaju strah.
U mnogim slučajevima, izbjegavanje situacija koje izazivaju strah samo pojačava taj strah, dok se suočavanje s njim može pokazati kao učinkovita metoda kako se riješiti straha.
Na primjer, netko tko se boji pasa može početi s gledanjem slika pasa, zatim gledanjem pasa izdaleka, pa sve do postupnog približavanja psu pod nadzorom. Kroz ovaj proces, osoba može postupno shvatiti da njihova prvotna reakcija straha nije potrebna i da mogu postojati u blizini pasa bez osjećaja intenzivne tjeskobe.
Ključ uspješnog izlaganja je postupnost. Suočavanje s izvorom straha odjednom može biti previše zastrašujuće i kontraproduktivno. Međutim, postavljanjem malih, postupnih koraka, osoba može graditi samopouzdanje i smanjiti osjećaj straha svaki put kada se suoči s izazovom.
Također je važno napomenuti da izlaganje treba biti kontrolirano i sigurno. U nekim slučajevima, osobito kada se radi o duboko ukorijenjenim strahovima ili traumama, preporučljivo je provoditi izlaganje pod vodstvom stručnjaka, kao što je terapeut.
Kroz izlaganje, osoba može postupno prepoznati i osporiti svoje iracionalne strahove, zamjenjujući ih realnijim i konstruktivnim uvjerenjima. Kada se pravilno koristi, izlaganje može biti iznimno učinkovit alat u procesu kako se riješiti straha, omogućujući osobi da živi slobodnije i s većom samouvjerenošću.
7. Vizualizacija
Vizualizacija je mentalna tehnika u kojoj osoba stvara mentalne slike ili situacije kako bi postigla određeni cilj ili prebrodila određeni izazov. Kada se radi o suočavanju sa strahom, vizualizacija može biti moćan alat koji pomaže osobi da se pripremi za situaciju koja je izvor tjeskobe, omogućavajući joj da se suoči s tim izazovom s većom samouvjerenošću.
Postupak vizualizacije može se koristiti kako bi se osoba osjećala sigurno i opušteno dok mentalno prolazi kroz situaciju koja izaziva strah.
Na primjer, netko tko se boji javnog nastupa može vizualizirati sebe kako stoji na pozornici, osjećajući se smireno i samopouzdano, dok daje uspješnu prezentaciju. Kroz ovu mentalnu vježbu, osoba može postupno smanjiti intenzitet straha koji osjeća u stvarnom životu.
Ova metoda može biti posebno korisna jer omogućuje osobi da “prođe” kroz iskustvo nekoliko puta u sigurnom i kontroliranom okruženju svog uma prije nego što se stvarno suoči s izazovom. Svaki put kada osoba prolazi kroz ovu mentalnu vježbu, može prilagoditi svoj pristup, dodati elemente koji povećavaju osjećaj sigurnosti ili promijeniti aspekte koji izazivaju tjeskobu.
Kako se riješiti straha pomoću vizualizacije može zahtijevati praksu. Početno iskustvo možda neće odmah donijeti rezultate, ali s vremenom i dosljednom praksom, osoba može početi primjećivati smanjenje osjećaja tjeskobe i povećanje samopouzdanja u stvarnim situacijama.
8. Tražite podršku
Traženje podrške od drugih može biti ključno u procesu prevladavanja strahova. Ljudska bića su društvena stvorenja, i kada se suočimo s izazovima, često se osjećamo snažnije i sigurnije kada znamo da nismo sami. Podrška može doći u različitim oblicima, bilo da se radi o obitelji, prijateljima, ili terapeutima.
Kada dijelimo svoje strahove s drugima, postižemo nekoliko stvari. Prvo, samo čin izražavanja onoga što osjećamo može donijeti olakšanje. Dijeljenjem svojih osjećaja, osoba može početi razumjeti i analizirati svoj strah na dubljoj razini. Ponekad, samo verbaliziranje straha može pomoći u shvaćanju njegove iracionalnosti ili u identificiranju koraka potrebnih kako se riješiti straha.
Osim toga, kada dijelimo svoje strahove s drugima, često otkrivamo da nismo sami u svojim osjećajima. Drugi mogu ponuditi svoje slične iskustva, savjete ili jednostavno slušati, pružajući emocionalnu podršku. Ova povezanost s drugima može pomoći osobi da se osoba osjeća manje izolirano i više osnaženo da se suoči s izvorom svog straha.
9. Rad na samopouzdanju
Rad na samopouzdanju često je ključni korak u procesu suočavanja i prevladavanja strahova. Samopouzdanje se odnosi na vjeru u vlastite sposobnosti i vrijednosti. Kada osoba ima čvrsto samopouzdanje, manje je vjerojatno da će doživjeti intenzivan strah u izazovnim situacijama, jer vjeruje da može upravljati i prevladati prepreke koje joj život donosi.
Mnogi ljudi nose negativne obrasce mišljenja o sebi koji potkopavaju njihovo samopouzdanje. Prepoznavanje i izazivanje tih uvjerenja prvi je korak prema izgradnji pozitivnijeg stava o sebi.
Postavljanjem malih i ostvarivih ciljeva, osoba može doživjeti osjećaj postignuća, što može poboljšati samopouzdanje. Svaki put kada postignete cilj, to služi kao dokaz vlastitim sposobnostima.
Učenje novih vještina ili stjecanje novih znanja također može pomoći osobi da se osjeća kompetentnom i samopouzdanijom.
Okruživanje sebe osobama koje vas podupiru i vjeruju u vas može imati ogroman pozitivan utjecaj na vaše samopouzdanje.
Učenje kako prihvatiti komplimente, umjesto da ih odbijate ili umanjite, može vam pomoći da bolje vidite vlastite kvalitete i vrijednosti.
Kako se riješiti straha može biti složen proces, ali radom na jačanju samopouzdanja, osoba može izgraditi snažnu osnovu koja joj omogućava da se suočava s izazovima s manje tjeskobe i više vjere u vlastite sposobnosti.
10. Prihvaćanje
Prihvaćanje je snažna metoda suočavanja s različitim emocionalnim i mentalnim izazovima, uključujući strah. Kada govorimo o prihvaćanju, mislimo na sposobnost prepoznavanja i prihvaćanja vlastitih osjećaja, misli i reakcija bez osude ili pokušaja suzbijanja ili mijenjanja tih osjećaja.
Prihvaćanje ne znači nužno odobravanje ili rezignaciju, već razumijevanje i dopuštanje sebi da osjećamo kako osjećamo.
U kontekstu straha, prihvaćanje može biti prvi korak prema rješenju. Mnogi ljudi provedu puno vremena pokušavajući izbjeći ili ignorirati svoj strah, što može samo pojačati tjeskobu. Na primjer, osoba koja se boji visine može izbjegavati sve situacije koje uključuju visinu, čime se njen strah samo produbljuje jer izbjegavanje često pojačava percepciju prijetnje.
Umjesto negiranja ili potiskivanja straha, važno je priznati i nazvati ono što osjećate.
Umjesto kritiziranja sebe zbog osjećanja straha, pružite sebi suosjećanje i razumijevanje. Svatko osjeća strah u određenim situacijama, i to je prirodni dio ljudskog iskustva.
Emocije su prolazne, uključujući strah. Kada prihvatite da strah nije stalno stanje, možete ga promatrati bez osjećaja da vas potpuno obuzima.
Nakon što ste prihvatili svoj strah, možete poduzeti korake da se suočite s njim. To možda ne znači odmah skakanje u situaciju koja izaziva strah, ali može značiti postavljanje malih ciljeva da se postupno suočite s njim.
Umjesto da budete potpuno uronjeni u svoj strah, pokušajte ga promatrati s distance, kao da ste promatrač svojih vlastitih misli i osjećaja. To može pomoći u stvaranju određene distance između vas i vašeg straha.
Kroz prihvaćanje, mnogi ljudi otkrivaju da mogu smanjiti intenzitet i moć svog straha. Ova metoda ne garantira da će strah potpuno nestati, ali može biti koristan korak prema razumijevanju kako se riješiti straha i življenju s većom slobodom i samopouzdanjem.