Od 13. do 30. srpnja 1930. godine u Urugvaju održano je prvo Svjetsko prvenstvo u nogometu za muškarce koje je zauvijek promijenilo nogomet. Ono što je započelo kao turnir sa samo 13 reprezentacija koje su dobile pozivnice (nije bilo kvalifikacija), razvilo se u najpraćeniji sportski događaj na svijetu, kao što je Svjetsko prvenstvo u nogometu kakvo poznajemo danas.
Da to vrijeme stavimo u današnji kontekst – preko 200 zemalja sa šest različitih kontinenata igralo je u kvalifikacijama za osvajanje jednog od 31 mjesta dostupnog za Svjetsko nogometno prvenstvo 2022. u Kataru. Napomena – domaćini dobivaju automatsku poziciju.
U nastavku pročitajte kako je sve počelo – prvo Svjetsko prvenstvo u nogometu, 1930. u Urugvaju…
Prvo Svjetsko prvenstvo u nogometu – priča koja seže prije 1930. godine
Otkako je FIFA, svjetsko upravno tijelo za nogomet, osnovana 1904. godine, raspravljalo se o potrebi za muškim svjetskim prvenstvom za ovaj sport, a Olimpijske igre su se pokazale kao savršena pozornica za postavljanje temelja za to. Iako se nogomet igrao na Olimpijskim igrama 1900. i 1904., bio je uključen samo kao pokazni sport (nisu se dodjeljivale medalje) te se nisu natjecale reprezentacije, nego klubovi iz raznih dijelova svijeta.
Zanimljivo je da je nogomet bio uključen kao sport u kojem su se dodjeljivale medalje na Olimpijskim igrama počevši od Igara u Londonu 1908. godine. Tada se prvi put dogodilo da su sudjelovale prave međunarodne ekipe, to jest, reprezentacije. I na ljetnim OI 1912. u Stockholmu igrale su reprezentacije, ali samo iz Europe. Na Kongresu FIFA-e 1914. godine, Svjetska nogometna federacija ratificirala je značajan prijedlog, koji je pristao priznati olimpijski nogometni turnir kao “Svjetsko nogometno prvenstvo za amatere”. FIFA je izrazila želju za upravljanjem tim događajem.
Budući da su Olimpijske igre 1916. godine otkazane zbog Prvog svjetskog rata, prijedlog je konačno stupio na snagu od Olimpijskih igara 1920. u Antwerpenu u Belgiji. S Egiptom koji se pridružio europskim reprezentacijama (njih 13) u Antwerpenu, to je postalo prvo međukontinentalno nogometno prvenstvo na Olimpijskim igrama. Na sljedećim dvama izdanjima Olimpijskih igara, 1924. i 1928., više neeuropskih selekcija ušlo je u borbu za zlato. Momčad Urugvaja pobijedila je u oba ova izdanja.
FIFA je bila svjesna rastuće globalne privlačnosti ove prekrasne igre i željela je napraviti još jedno SP za ovaj sport izvan Olimpijskih igara. Drugi razlog bila je činjenica da su u to vrijeme samo igrači amateri smjeli sudjelovati na Olimpijskim igrama. Međutim, sa sve većim brojem profesionalnih igrača, posebno diljem Europe, početak organiziranja pravog Svjetskog nogometnog prvenstva bio je samo pitanje vremena.
Dobili domaćinstvo zbog 100. godišnjice neovisnosti
Na kongresu FIFA-e održanom u Amsterdamu 28. svibnja 1928. godine, svjetska krovna organizacija službeno je odlučila organizirati vlastito, prvo Svjetsko prvenstvo u nogometu. Taj je dan službeno obilježio rođenje Svjetskog prvenstva u nogometu. Mađarska, Italija, Nizozemska, Španjolska i Švedska predale su svoje kandidature za domaćinstvo prvog izdanja, ali je pravo domaćinstva na kraju pripalo Urugvaju.
Urugvaj je 1930. godine slavio svoju 100. obljetnicu neovisnosti i domaćinstvo Svjetskog nogometnog prvenstva posebno se dopalo urugvajskoj vladi. Sport je bio iznimno popularan u zemlji nakon što je Urugvaj dvaput uzastopno osvojio zlatne medalje na Olimpijskim igrama, 1924. i 1928. godine. Štoviše, Urugvajski nogometni savez bio je spreman pokriti sve troškove, uključujući putne troškove i troškove smještaja za momčadi koje su sudjelovale. Svaki mogući profit bi se podijelio dok je Urugvaj ponudio da preuzme svaki deficit. Na Kongresu FIFA-e u Barceloni 1929. godine, Urugvaj je službeno proglašen prvom zemljom domaćinom Svjetskog prvenstva u nogometu.
Nije bilo kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u nogometu 1930. u Urugvaju, što ga čini jedinim turnirom na kojem je svaka zemlja članica FIFA-e bila pozvana igrati. Bio je to prvi i posljednji put u povijesti Svjetskog prvenstva u nogometu da se nisu održale kvalifikacije.
Prvo Svjetsko prvenstvo u nogometu postalo je skup 13 momčadi
Dok su sjevernoameričke i južnoameričke reprezentacije poput Argentine, Brazila, Bolivije, Čilea, Meksika, Paragvaja, Perua i Sjedinjenih Američkih Država jedva čekale sudjelovati, uključivanje europskih selekcija postao je veliki problem unatoč značajnim financijskim obvezama Urugvaja. Zapravo, niti jedan europski tim nije prihvatio poziv do krajnjeg roka u veljači 1930. godine. Primarni razlog bile su ekonomske poteškoće koje je širom svijeta prouzročila Velika ekonomska kriza u to vrijeme. Vrlo malo igrača bilo je voljno putovati tako daleko i tako dugo jer su se bojali da će izgubiti bilo koji redovni izvor prihoda koji su imali.
Jules Rimet, tadašnji predsjednik FIFA-e, intervenirao je i osobno uvjerio Francusku, svoju domovinu, kao i Jugoslaviju da pošalju momčadi. Njemačko-belgijski potpredsjednik FIFA-e, Rodolphe Seeldrayers, na isti je način uvjerio Belgiju. I Rumunjska se pridružila na nagovor Karla II., novookrunjenog kralja Rumunjske, koji je navodno osobno izabrao momčad. Pregovarao je s poslodavcima igrača kako bi osigurao da svaki nogometaš i po povratku zadrži isti posao.
S dodatkom Rumunjske, prvo Svjetsko prvenstvo u nogometu postalo je skup od 13 momčadi koji je činio Argentinu, Brazil, Boliviju, Čile, Meksiko, Paragvaj, Peru, SAD, Francusku, Belgiju, Rumunjsku i Jugoslaviju te domaćina Urugvaj. Europske reprezentacije dugo su putovale brodom kako bi stigle do Urugvaja.
Prvo Svjetsko prvenstvo u nogometu održano na samo tri stadiona
Prvo Svjetsko prvenstvo u nogometu u cijelosti je održano u urugvajskoj prijestolnici Montevideu na tri stadiona: Estadio Centenariju, Estadio Pocitosu i Estadio Gran Parque Centralu. Stadion Estadio Centenario s kapacitetom od 90.000 gledatelja, izgrađen u povodu 100. godišnjice neovisnosti Urugvaja, bio je središnje mjesto održavanja inauguralnog Svjetskog prvenstva u nogometu.
Kako ga je Jules Rimet nazvao “hramom nogometa”, Estadio Centenario bio je domaćin deset od 18 utakmica FIFA Svjetskog prvenstva 1930., uključujući oba polufinala i finale.
Prvo Svjetsko prvenstvo u nogometu – reprezentacije
13 reprezentacija koje su sudjelovale na FIFA Svjetskom prvenstvu 1930. godine bile su podijeljene u četiri skupine. Jedna skupina sadržavala je četiri selekcije, dok su ostale tri imale po tri momčadi. U svakoj skupini, ekipe su međusobno igrale u jednokružnom sustavu, što je običaj i danas. Svaki od četiri pobjednika skupina prošao je u polufinale.
Evo kakve su bile skupine na FIFA Svjetskom prvenstvu 1930. godine:
- Skupina 1: Argentina, Čile, Francuska, Meksiko
- Skupina 2: Jugoslavija, Brazil, Bolivija
- Skupina 3: Urugvaj, Rumunjska, Peru
- Skupina 4: Sjedinjene Američke Države, Paragvaj, Belgija
Povijesno finale
Na kraju su Argentina, Jugoslavija, Urugvaj i SAD bili pobjednici svojih skupina i ušli su u nokaut fazu natjecanja. U polufinalima, i Argentina i Urugvaj pobijedili su Jugoslaviju i SAD identičnim rezultatom od 6:1 i tako prošli u finale prvog SP-a.
Finale je bilo izuzetno naelektrizirano, jer su ove dvije susjedne zemlje već imale poznato nogometno rivalstvo. Samo dvije godine ranije, muška nogometna reprezentacija Urugvaja pobijedila je Argentinu u finalu Olimpijskih igara u ponovljenom susretu (2:1), nakon što je prva utakmica okončana s 1:1. Deseci tisuća argentinskih navijača uputili su se na kratko putovanje trajektima preko rijeke Rio de la Plata kako bi imali priliku svjedočiti osveti svog tima za bolan poraz na Olimpijskim igrama u Amsterdamu 1928. godine.
Povici “victoria o muerte” (pobjeda ili smrt) gostujućih navijača odjekivali su ulicama Montevidea na dan utakmice. Preko 93.000 navijača ispunilo je stadion Estadio Centenario za finale. Digla se velika buka prije utakmice jer je uslijedila rasprava o tome koja će momčad podariti službenu loptu za utakmicu. Predsjednik FIFA-e, Jules Rimet, morao je intervenirati i odlučeno je da će Argentina dati loptu u prvom poluvremenu, dok će se u drugom poluvremenu koristiti lopta Urugvaja.
Utakmica je bila još dramatičnija.
Samo 12 minuta od prvog sučevog zvižduka, Pablo Dorado doveo je domaće u vodstvo niskim udarcem s desne strane. Međutim, argentinsko krilo, Carlos Peucelle, snažnim udarcem svladao je urugvajskog vratara Enriquea Ballestrera za izjednačenje samo osam minuta kasnije. U 37. minuti Guillermo Stabile doveo je Argentinu u vodstvo od 2:1. S tim se rezultatom otišlo na odmor.
Međutim, domaća momčad vratila se u drugom poluvremenu. Pedro Cea ubrzo je zabio za novo izjednačenje, 2:2. Santos Iriarte postigao je gol u 68. minuti za vodstvo Urugvaja po prvi put u utakmici, a Hector Castro zapečatio je pobjedu od 4:2 i donio trofej svojoj momčadi samo jednu minutu prije kraja. Tako je Urugvaj postao prvi pobjednik Svjetskognogometnog prvenstva 1930. godine. Rimet je uručio trofej, kasnije preimenovan u Trofej Julesa Rimeta, čelniku Urugvajskog nogometnog saveza, Raulu Judeu.
U Urugvaju je 31. srpanj proglašen nacionalnim praznikom u čast povijesne pobjede.
Rekordi
Prve dvije utakmice na Svjetskom prvenstvu, utakmica skupine 1 između Francuske i Meksika i prva utakmica skupine 4 između SAD-a i Belgije, odigrane su istovremeno 13. srpnja. Francuska je svoju utakmicu na stadionu Estadio Pocitos dobila rezultatom 4:1. Francuski napadač Lucien Laurent zabio je prvi pogodak u povijesti svjetskih prvenstava. Bio je to gol protiv Meksika u 19. minuti.
Laurent je bio brži od reprezentativca SAD-a, Barta McGheeja, koji je samo četiri minute kasnije doveo svoje Amerikance do vodstva protiv Belgije. U pobjedi Sjedinjenih Američkih Država od 3:0, njihov čuvar mreže, Jimmy Douglas, postao je prvi vratar koji je zadržao praznu mrežu na SP-ima.
Četiri dana kasnije, 17. srpnja, Bert Patenaude iz SAD-a postao je igrač koji je postigao hat-trick na FIFA-inom SP-u nakon što je zabio sva tri pogotka u još jednoj pobjedi od 3-0 protiv Paragvaja na Estadio Parque Centralu. Patenaudeov drugi pogodak na utakmici godinama je bio tema mnogih rasprava, a često se pripisivao njegovom suigraču Tomu Florieu ili Aureliju Gonzalezu kao strijelcu autogola. FIFA je, međutim, razjasnila stvar 2006. godine i dodijelila Patenaudeu ovo priznanje.
Argentinac Guillermo Stabile (protiv Meksika) i Urugvajac Pedro Cea (protiv Jugoslavije) također su postigli hat-trickove na turniru. Guillermo Stabile je, naime, bio najbolji strijelac turnira s osam golova, a slijedio ga je Cea s pet.
Alberto Horacio Suppici, koji je u to vrijeme bio izbornik Urugvaja, imao je samo 31 godinu kada je vodio svoju momčad do naslova svjetskog prvaka u nogometu 1930. godine. Do danas drži rekord kao najmlađi izbornik koji je ikada osvojio Svjetsko nogometno prvenstvo.