Glas j jedan je od glasova u hrvatskome jeziku koji se ostvaruje u govoru, ali se ne ostvaruje svaki puta u pismu. Dakle, to je glas koji u pojedinim slučajevima i primjerima može biti izgovorno ostvaren, ali u pismu ga ne bilježimo. Zbog toga često dolazi do nejasnoća i zabuna kada ovaj glas moramo, a kada ne moramo bilježiti u pismu.
Do umetanja glasa j dolazi na svim morfskim granicama (granice među riječima), uključujući granice među riječima, a j se unutar riječi načelno piše uvijek osim na granici prefiksa i korijena, u skupu io te na granici korijena i sufiksa i korijana i korijana riječi ako je riječ o skupovima ai, ei, oi, ui.
U skupu ai, ei, oi, ui se ne bilježi u riječi , ali se izgovara /najivan/.
Primjer: Ivan je bio jako naivan.