Hrvati svoje visoko obrazovanje ne plaćaju ni upola u suludim cifrima kakvima svjedoče Amerikanci. Pa ipak, njih 3500 ove je godine u Zagrebu ostalo bez studentskog smještaja pa moraju u potragu za stanovima čije cijene luduju, a ponudu na tržištu guta kratkoročni najam.
Ako nemaju kruha (novac za najam stana), nek’ studiraju negdje drugdje! Predlažu mnogi u komentarima uz izvještaje medija koji su do prije tjedan ili dva kao mantru ponavljali broj 3500 jer upravo je toliko studenata ove godine u Zagrebu ostalo bez subvencioniranog smještaja. Plasman ispod crte na listi za ostvarivanje prava na krevet u jednom od četiri zagrebačka studentska doma, automatski im je preusmjerio fokus na traženje alternative, saznajemo prema portalu Večernji list.
A upravo na činjenicu da je studentima u prosjeku 500 eura najma (izuzmemo li režije) jednostavno previše, bilo da taj iznos moraju platiti sami ili ga eventualno mogu podijeliti s cimerom, zakvačili su se komentatori na društvenim mrežama. “Pa nek’ studiraju u svojim gradovima. Zakaj bi mi iz gradskog proračuna sufinancirali smještaj i prehranu?”, “Nema mjesta ni u vrtićima, ni u domovima za starije, pa što? Snađite se kak’ se i mi snalazimo ili ostanite doma”, neke su od primjedbi na problem nedostatka studentskog smještaja.
Dodajmo da subvencija domova zapravo i nema neke veze s proračunom Grada Zagreba jer o tome brigu vodi Ministarstvo znanosti i obrazovanja, tako da studenti iz drugih sredina u tom smislu ne gutaju novac iz gradske blagajne.
Uz to, jedan od razloga zašto neki “ne mogu ostati doma” je i to što svoje zvanje ne mogu izučiti u drugim hrvatskim gradovima, što je, primjerice, slučaj Veterine na koju se svake godine upiše oko 150 studenata. Uostalom, razlika između 79,60 eura uz pokrivene režije i internet, koliko maksimalno može iznositi mjesečni namet za dom, i već spomenutih 500 eura ne bi smjela prolaziti ispod radara uz ispriku da mjesta za sve jednostavno nema.