Pisanje vlastitih imena, institucija, državnih praznika, gradova, ulica i pridjeva ponekad zna biti vrlo zbunjujuće u hrvatskom jeziku jer nismo sigurni trebamo li ili ne trebamo, i kada, nešto napisati velikim početnim slovom, a nešto malim početnim slovom.
U hrvatskom je jeziku vrlo jednostavno pravilo za pisanje riječi velikim početnim slovom.
Naime, velikim se početnim slovom pišu jednorječna imena, prva riječ i riječ koja je i sama ime ili posvojni pridjev izveden od imena u višerječnim imenima.
Tako možemo imati: Sveta stolica, Zadarska nadbiskupija, Gospa od Zdravlja, Mjesec, Hrvatski sabor, Međunarodni sud za ljudska prava, Dubrovačko-neretvanska županija, Grad Zagreb, Goranovo proljeće, Književni petak, Domovinski rat, Drugi svjetski rat, Šengenski sporazum, Uredba o Carinskom zakonu, itd.
Tako se jednorječna imena te prva riječ i riječ koja je i sama ime ili posvojni pridjev izveden od imena u višerječnim imenima pišu velikim početnim slovom. Tako se imena ulica pišu: Ulica grada Mainza, Ulica Gupčeve lipe, Ulica Hrvatskog sokola, Ulica Ivana Lenca i Ulica Ivane Brlić-Mažuranić.
Međutim, malim početnim slovom piše se riječ koja pobliže određuje ime ulice, parka ili park-šume, a službeni nije dio imena: ulica Pod zidom, ulica Put Rudine; park Ribnjak.