Prije deset godina, legendarni američki časopis, Reader’s Digest, potvrdio je ono što su svi već znali. U 16 gradova diljem svijeta organizirali su jedan eksperiment – unajmili su jednu osobu da baci novčanik u prostoru punom ljudi, negdje gdje će sigurno biti otkriven. Svaki novčanik sadržavao je obiteljske fotografije i protuvrijednost od 50 dolara u lokalnoj valuti, kao i detalje koji bi se mogli iskoristiti da se vrate pravom vlasniku… Vraćeno je manje od polovice novčanika. Za većinu je prilika za brzu zaradu bila predobra da joj se odoli. Što bi se onda dogodilo kad bi ti isti ljudi otkrili antičke zlatnike u vrijednosti od 30.000 dolara? Bi li se rezultati eksperimenta ponovili?
Davor Šuker ima odgovor na ova pitanja. Bivšem napadaču Arsenala, Real Madrida i hrvatske reprezentacije dogodila se ista stvar na letu iz Milana za London 2011. godine, nakon što je neoprezni putnik ostavio vrijedan paket. Uzevši novac za sebe, krađa je otkrivena tek kada je Šukerov prijatelj pokušao procijeniti novčiće. Za mnoge je to bila drugačija vrsta oportunizma od one koja je karakterizirala njegovu blistavu karijeru.
Nogometna karijera bila je i više nego blistava. No, da se vratimo na same početke životne priče najboljeg napadača kojeg je Hrvatska ikada imala. Rodio se u Osijeku 1968., baš na Novu godinu. Sin Tomislava i Milke nije mogao ne imati sportsko djetinjstvo. Otac mu je bio vrsni bacač kugle, godinu dana prije njegova rođenja osvojio je zlato na Mediteranskim igrama, a sestra Nevenka bila je talentirana odbojkašica.
Kada se nije brčkao u Dravi ili trenirao atletiku, Šuker se neizbježno našao ili u gledanju ili igranju nogometa, sjedio pred obiteljskim televizorom opčinjen pozlaćenim bijelim dresovima Real Madrida. Tada je odlučio da će i on zaigrati za momčad Alfreda Di Stéfana i Ferenca Puskása u jednom trenutku svog života.
Unatoč tome što se sa samo 16 godina pridružio prvoj momčadi svog rodnog grada, Šuker nije bio predodređen za vrh. Nije imao ubrzanje, nije bio ni brz, i izgledao je kao da bi ga malo jači povjetarac mogao srušiti. Desna mu je noga bila užasna. Međutim, u njegovoj lijevoj nozi bilo je dovoljno magije da ga se označi kao jednog od najtalentiranijih napadača na kontinentu. Udružen s pametnim osjećajem za pozicioniranje na terenu i zastrašujućom tehnikom, trener Osijeka, Milan Đuričić, nije imao dvojbe da mu odobri debi za prvu momčad protiv Vojvodine prije njegovog 17. rođendana.
Šukeru je trebalo neko vrijeme da se afirmira kod “Bijelo-plavih”, a kad je u tome uspio, golovi su zaredali. Ukupno 18 golova u posljednjoj sezoni skrenulo je pozornost najvećih klubova u bivšoj Jugoslaviji, a Dinamo i Partizan natjecali su se za njegov potpis. Na kraju je Dinamo dobio svog čovjeka, sklopivši posao na vjenčanju njegovog suigrača, Miroslava Žitnjaka.
Dotad je Šuker već dosta učinio po pitanju svog ugleda. Godine 1987. pridružio se Jarniju i Prosinečkom na Svjetskom prvenstvu U-20 u Čileu, formirajući reprezentaciju Jugoslavije koja je imala izrazito hrvatski štih. Sa Zvonimirom Bobanom i Predragom Mijatovićem uz sebe, zabio je sjajan gol protiv domaćina pred 67.000 navijača na Estadio Nacionalu, prije nego što je u polufinalu zabilježio pogodak protiv Istočne Njemačke Matthiasa Sammera. Budući da vratar Zapadne Njemačke, Uwe Brunn, nije uspio obraniti odlučujući Bobanov jedanaesterac u finalu, Jugoslavija je postala svjetski prvak.
Davor-Davor, Šuker-Šuker!
Šukerova prva sezona u glavnom gradu Hrvatske bila je značajna, ali ne iz sportskih razloga. Njegovih 12 golova dovelo ga je do vrha klupske ljestvice strijelaca, ali nitko ih se ne sjeća u godini koja se više pamti po neslavnom susretu s beogradskom Crvenom zvezdom 13. svibnja 1990. godine. Tog je dana nogometna utakmica trajala samo deset minuta prije nego što su navijači Crvene zvezde napali pristaše Dinama, s apatičnom policijom JNA koja je bezbrižno gledala početak agresije Srba na Hrvate.
Ako su Šukera i smetale tenzije na terenu, on to nije pokazao. Ukupno 34 gola u 60 utakmica zainteresirali su predsjednika Seville, Luísa Cuervasa, koji je predvodio izaslanstvo u Zagrebu baš u trenutku kada je rat na Balkanu prijetio podijeliti regiju. Nakon dugotrajnih pregovora, Šuker je zajedno sa suigračem Željkom Petrovićem u listopadu 1991. stigao u Sevillu. “Zamislite da netko bombardira katedralu u Sevilli. To se dogodilo mojoj kući”, kazao je rastreseni Šuker povodom dolaska u Andaluziju. Dok je govorio, Dubrovnik su bombardirale srpske snage, što je čin koji je izazvao široku osudu međunarodne zajednice.
I dok je Petrović brzo nestao s vidika, Šuker nije gubio vrijeme postati legenda Seville. Sevillin broj 7 odmah je ostavio trag na svom debiju kod kuće, postigavši hat-trick u utakmici Kupa kralja protiv Espanyola. Golovi su možda bili neredoviti u njegovoj prvoj sezoni, ali talenti ovog žilavog napadača bili su neosporivi. Uz povike “Davor-Davor, Šuker-Šuker!” s tribina, vidjelo se da je Šukermanija zaživjela.
Na Šukerovoj drugoj godini, Sevillin trener, Carlos Bilardo, prizvao je svojeg sunarodnjaka, čovjeka s kojim je osvojio svjetski naslov 1986. godine, jednog od najboljih nogometaša svih vremena. Diego Maradona možda je bio sporiji i deblji nego u vrijeme svog vrhunca u Napulju, ali uz svog imenjaka Simeonea u veznom redu, Andalužani su posjedovali pravu napast. Šuker i Maradona bili su idealan par, s Argentinčevim blistavim nizom vještina koje su njegovom partneru pružile pregršt šansi.
Njihov potencijal najsnažnije je prikazan tijekom pobjede nad Real Madridom od 2:0 u ligi te sezone, ali prečesto je Maradona pružao ispodprosječne predstave, daleko od svog renomea. Sa Sevillom koja je završila izvan europskih mjesta, otišao je u oluji nezadovoljstva i manjka discipline.
Šuker je u to vrijeme bio glavni strijelac i uživao je u tome da je momčad ovisna o njemu. Samo je Romário zabio više golova te sezone, a Hrvat je izgleda bio motiviran obećanjem svog prijatelja i trgovca mješovitom robom, Joséa Cuevasa, koji mu je obećao besplatnu dinju za svaki postignuti gol. Do svibnja su “Rojiblancose” Šukerovi golovi gurnuli u Kup UEFA-e.
Bajkovit kraj prekrasnog razdoblja u Sevilli
Nakon još jedne produktivne sezone koju je završio iza Ivána Zamorana i Mehe Kodre na popisu ljestvice strijelaca LaLige, Šuker je započeo svoju posljednju sezonu u Sevilli. Bila je to sezona koju su obilježila dva različita trenutka.
Prvi je stigao tijekom napetog okršaja s Olympiacosom u drugom kolu Kupa UEFA-e. Sevilla je imala ukupno vodstvo od 1:0 iz prve utakmice, prije nego što je Andrzej Juskowiak iz kaznenog udarca u 93. minuti uzvrata preokrenuo dvomeč u korist Grka. Dok je sat otkucavao 110. minutu u noći Noći vještica 1995. godine, Šuker je sjajno pogodio iz slobodnog udarca u gornji kut Alexandrosa Randosa, poslavši u ekstazu tribinu španjolskih navijača. Iako su ispali u osmini finala, toga gola se navijači Seville i dalje rado sjećaju kao trenutka čiste, nefiltrirane radosti.
Drugi trenutak bio je još romantičniji. U vrijeme kad je Sevilla 24. svibnja 1996. čekala posljednju utakmicu LaLige protiv Salamance, Šuker se već pridružio hrvatskoj reprezentaciji dok se pripremala za prvi veliki turnir u svojoj povijesti. Njegovi golovi igrali su važnu ulogu u kvalifikacijama, ali stvari su bile znatno manje ružičaste na klupskoj razini. Ranije u sezoni klubovima LaLige nametnut je stroži skup financijskih propisa, a nepoštivanje Seville dovelo je do toga da im je prijetilo ispadanje. Nakon opsežnih protesta, jedva su uspjeli zadržati svoje mjesto, a problemi izvan terena ograničili su ih na završetak u sredini tablice španjolskog prvenstva.
S već dogovorenim transferom u Real Madrid, Šuker je napustio tabor Hrvatske, unajmivši privatni zrakoplov da ga vrati u Španjolsku na vrijeme za posljednji pozdrav. U trenucima raskošne poezije, postigao je sva tri gola u pobjedi od 3:1, prije nego što su ga suigrači odnijeli na ramenima dok je napuštao teren. “Tamo sam postao važan napadač”, priznao je Šuker u intervjuu za El País 2016. godine. U Engleskoj će, međutim, također postati ikona.
Lob Schmeichelu za sva vremena
Nakon krvave borbe za neovisnost, Hrvatska je konačno dobila članstvo u UEFA-i 1993. godine. Prikladno, Šuker je postigao oba gola u prvoj natjecateljskoj pobjedi svoje zemlje otkako je postala suverena nacija, ugodnoj pobjedi u gostima protiv Estonije u Tallinnu. Čovjek iz Seville pomogao je svojoj zemlji da se lako kvalificira za Euro 1996., završivši ispred svjetskog doprvaka, Italije, na čelu skupine.
Na samom turniru Hrvati su bili velika novost za europski nogomet, miljenici neutralaca koji su kombinirali upečatljiv crveno-bijeli dres s nezaboravnim napadačkim stilom. Prije nego što su izgubili od Njemačke u četvrtfinalu, njihove su izvedbe impresionirale gledatelje, a posebno su pohvaljeni Šukerovi nastupi.
Najupečatljiviji trenutak europske smotre bio je veličanstveni lob nad Peterom Schmeichelom u porazu aktualnih europskih prvaka, Danaca. To što je Šuker uopće razmišljao o tako nesvakidašnjem završetku akcije protiv najboljeg svjetskog vratara pokazalo je samopouzdanje njegove mlade nacije, a njegovi suigrači opijeni idejom da predstavljaju zastavu. “Kada sam igrao za Jugoslaviju, to nije značilo ništa”, priznao je srednji branič Igor Štimac. “Sada je osjećaj neusporediv.”
Impresivni nastupi Hrvatske na Euru 1996. nisu bili jedino iznenađenje te godine. Ranije u sezoni, Real Madrid je završio na slabašnome šestome mjestu LaLige. Uznemireni predsjednik kluba, Lorenzo Sánz, naredio je reviziju kluba, počevši od angažiranja trenera AC Milana, Fabija Capella. Šuker je napustio klub u transferu vrijednom tri milijuna funti.
Tako je Davor Šuker u ljeto 1996. završio u Real Madridu. Clarence Seedorf i Roberto Carlos stigli su iz Serie A, a Predrag Mijatović došao je iz Valencije nakon mnogih golova godinu ranije. S mladićima, Raúlom i Gutijem, koji su se probili u prvu momčad, “Kraljevi” su bili bremeniti napadačkom prijetnjom. Šuker se polako uhodao u život u glavnom gradu Španjolske. Kako se bližio prvi Clásico sezone, njegovi su golovi pomogli smanjiti zaostatak za Barcelonom na vrhu.
Real Madrid ugostio je svoje suparnike na Santiago Bernabéuu u prosincu 1996, u derbiju kojeg su obilježila pojačanja. Gol za 1:0 zabio je Davor Šuker nakon asistencije Roberta Carlosa, dok je na 2:0 povisio Šukerov napadački parnjak, Predrag Mijatović, na asist Clarencea Seedorfa. Rezultat je bio katalizator dugog niza bez poraza, a Šukerova 24 pogotka pokazala su se dovoljnima da vrate Real Madrid do krune koja mu pripada.
Međutim, naslov nije bio dovoljan da navede Capella na produženi boravak. Nakon što je potvrđen povratak u Milanello, Jupp Heynckes je postavljen na njegovo mjesto. Šuker se otresao trenerske nestabilnosti učvrstivši svoje mjesto u napadu Real Madrida, predvodivši uz Raúla i Mijatovića strašni trozubac. Heynckes nije uspio odvesti momčad do titule španjolskog prvaka, ali ju je odveo do finala Lige prvaka u svibnju, a golom Mijatovića osigurao je trofej u pobjedi nad Juventusom od 1:0.
Nakon 32 godine čekanja, Real je osvojio europski naslov. Šuker je, čak i ako je bio ograničen na ulogu kasne zamjene u finalu (ušao u 89. minuti), bio ključan u okončanju tri desetljeća dugog čekanja. Otputovao je na Svjetsko prvenstvo u Francusku s još jednim velikim trofejem, a njegovo mjesto u folkloru “Kraljeva” izgledalo je sigurno.
Davor Šuker – Zlatna kopačka
Nekoliko je zemalja pogrešno smatralo Hrvatsku ekipom koja ne može do velikog rezultata na Svjetskom prvenstvu 1998. godine. Šuker nipošto nije bio izolirana prijetnja u momčadi koja se sastojala od Aljoše Asanovića, Bobana i Roberta Prošinečkog. Pod 3-5-2 formacijom “Ćire” Blazevića, Robert Jarni i Goran Vlaović dobili su dovoljno prostora za jurnuti prema protivničkom golu. Hrvatska je bila talentirana i iskusna – nije bila iznenađenje.
Ipak, Šukerovi golovi bili su prava radost za vidjeti. Dva su stigla u prve dvije utakmice – protiv Jamajke i Japana. U nokaut fazi, prstima je opipavao puls prije nego što je izveo kazneni udarac protiv Rumunja koji su svi od reda bili pobojani u plavo. Hladno je okončao šut pored Bogdana Stelee iz Bordeauxa. Jedini problem je bio što je sudac naredio da se ponovno izvede. Bez obzira na to, hrvatski neustrašivi broj 9 uputio je identičan udarac kako bi svoju momčad sigurno uveo u četvrtfinale Svjetskog prvenstva.
Hrvatska se u četvrtfinalu susrela s aktualnim europskim prvakom. Njemačka je pobijedila SR Jugoslaviju u grupnoj fazi prije nego što je u sljedećem kolu eliminirala Luisa Hernándeza i Meksiko Cuatehmoca Blanca. S Oliverom Bierhoffom i Lotharom Matthäusom, ekipa Bertija Vogtsa bila je prvi pravi test za Blaževićeve izabranike.
Kad je Christian Wörns poslan na rano tuširanje, cijela nacija počela je vjerovati. Snovi su ustupili mjesto stvarnosti nakon što su sjajni golovi Jarnija i Vlaovića doveli Hrvatsku do prednosti od dva pogotka. Dok je Njemačka očajnički jurila rezultat, Šuker je sjajnim manevrom na lijevoj strani savladao njemačku obranu za nevjerojatnih 3:0. Nakon što je lopta prolazila pokraj Andree Köpkea i ulazila u mrežu, Blaževiću je prepušteno da sažme osjećaje cijele jedne zemlje: “Ovo je povijesni trenutak u povijesti hrvatskog nogometa”, blistao je dok su se vijorile crveno-bijele i plave zastave na Stade de Gerlandu u Lyonu.
Nakon što su “Vatreni” tako uvjerljivo pobijedili Nijemce, bile su velike nade za sličan scenarij protiv ekipe Rogera Lemerrea. Francuska je do tada bila neuvjerljiva – u četvrtfinalu joj je visio prolazak dalje nad Paragvajem u produžetku, pa kad je Asanović u 46. minuti krasno našao Šukera koji je matirao Bartheza, prolaz do povijesnog plasmana u finale činio se izvedivim.
Međutim, nažalost po Hrvatsku, Lilian Thuram je tu toplu večer odabrao da zabije dva najnevjerojatnija, ali ključna gola u povijesti francuskog nogometa u tom trenutku. Dok su Zinedine Zidane i Youri Djorkaeff promašivali, desni bek je zabio dva gola i poslao domaćine u delirij. Hrvatska je ispala, ali su zasjali na turniru kao nitko drugi. Uz još uvijek moguću brončanu medalju, Blažević se nije trebao brinuti za motivaciju svoje momčadi. Nizozemska je stajala na putu do pobjedničkog postolja, a Šukeru je Zlatna kopačka bila nadohvat ruke. Bio bi on ili Ronaldo, a pogodak protiv “Oranja” donio bi mu prednost, budući da se finale igra nakon utakmice za broncu.
U 36. minutim Boban je odradio dodavanje koje će okruniti Šukerovu slavnu godinu. Odmah se namjestivši u poziciju za šut, oštrim je udarcem uputio loptu u gol Edwina van der Sara. Vratar Juventusa ostao je bespomoćan dok je lopta putovala u njegov donji kut. Ta situacija je najbolje sažela sve što je krasilo Šukera. Oportunistički, inovativan i koban za protivnička vrata.
‘Gerijatrijska barbika’ ušla u Davorov život
Šuker se u novoj sezoni vratio u Madrid pred velikim zadatkom. Kako je uopće mogao ponoviti formu iz prethodne godine? Ionako težak zadatak uskoro će postati nemoguć, zahvaljujući plišanom medvjediću od 16 funti… Otkako je Šukerova veza sa španjolskom TV zvijezdom, Anom Obregón, izašla u javnost 1997. godine, bila je to glavna tema za stranice Hola! i razne tabloide. “Gerijatrijska barbika”, kako će je Victoria Beckham kasnije nazvati zbog veze s njezinim suprugom Davidom o kojoj se pričalo u kasnijim godinama, bila je stvorena za priče. Međutim, 1999. godine njezino se ime počelo redovito pojavljivati i na sportskim stranicama.
Ana Obregon
Šuker je bio u Londonu i dogovarao mogući transfer iz Madrida. Njegova forma znatno je pala u novoj sezoni, a neki Madriđani sugerirali su da njegova veza i madridska društvena scena imaju ometajući utjecaj. Kad je Šuker novinarima priznao da je svojoj djevojci kupio medvjedića iz Harrodsa, trener Reala, John Toshack, nasmijao se kako “takva žena zaslužuje više”.
Obregón, koja je uvijek bila bez dlake na jeziku, uzvratila je Toshacku, nazvavši ga klaunom i sugerirajući da joj njezin partner, koji tih mjeseci nije dobivao plaću, neće moći kupiti dijamantni prsten. “Toshack bi trebao trošiti manje vremena na mene, a više na Davora”, bila je iznervirana Ana. Nakon sjajne forme godinu ranije, odlazak iz Madrida sada se činio neizbježnim.
Stigle su ponude iz Turske i Grčke, obećanje lakše razine nogometa i pozamašne plaće. Šukera je ipak više zanimao sportski izazov koji se nudio u Arsenalu. Arsène Wenger upravo je prodao Nicolasa Anelku Real Madridu, a većinu zarade iskoristio je za potpisivanje ugovora s francuskim krilnim igračem, Thierryjem Henryjem, kao i za izgradnju terena za trening. S nekoliko milijuna, osigurao je potpisivanje igrača koji je bio ocijenjen među najboljima na svijetu samo 18 mjeseci ranije. Šuker je sa svoje strane toliko očajnički želio igrati u Engleskoj da je pristao na smanjenu plaću.
Hrvat se borio za pet minuta slave u sjevernom Londonu. Unatoč dobrom privikavanju na život u glavnom gradu, Šuker nije mogao doći do izražaja pored Nwankwo Kanua i Dennisa Bergkampa. Kad se Henry počeo snalaziti kao napadač, nade za značajnu minutažu bile su još manje.
Bilo je, međutim, kratkih trenutaka inspiracije. Sjajna završnica protiv Coventryja, na primjer, ili instinktivni poluvolej protiv Sunderlanda. Međutim, većina “Topnika” pamti ga po dvoboju protiv Aston Ville, s drugim golom koji je stigao izravno iz slobodnog udarca. Šuker je možda stario, ali svaki njegov pogodak odisao je klasom. Dolazak Sylvaina Wiltorda iz Bordeauxa sljedećeg ljeta značio je da je Hrvatov kratki, ali zadovoljavajući boravak završen.
Uslijedile su čarolije s West Hamom i 1860 Münchenom, ali magije je uglavnom nestalo. Šuker se umirovio 2003., iste godine kada je proglašen za najvećeg igrača u povijesti svoje zemlje. Savršeno za završetak priče. Šuker, međutim, nikad nije bio predaleko od kontroverzi.
Iznad kontroverzi treba pamtiti Šukera kao igrača
Godine 1996. fotografiran je kako pozira na grobu bivšeg ustaškog poglavnika, Ante Pavelića, u Madridu. Ustaše su u Drugom svjetskom ratu težile napretku etnički “čiste” Hrvatske, surađujući s nacistima u progonu i ubijanju manjinskih etničkih skupina. Šukerov odgovor na fotografije, kako prenosi The Guardian, bio je znakovit. “Zna se za što se Davor Šuker zalaže”, kazao je, govoreći o sebi u trećem licu, kako to često čini.
Šuker je od izbora za predsjednika HNS-a 2012. iznosio insinuacije o navodno bliskoj vezi sa Zdravkom Mamićem. Bilo mu je neugodno kad se sugeriralo da je primao novac za svoju ulogu. To i ne bi bilo loše da u jednom ranijem intervjuu nije izjavio da radi pro bono. Sve gore navedeno pomoglo je da se čovjek koji se prije smatrao nedodirljivim čini previše pogrešivim.
Ivan Perisić možda je najzvučnija zvijezda “Vatrenih” koja je pikirala Šukera, kritizirajući odluku da se igraju besmislene prijateljske utakmice poput one protiv Estonije u ožujku 2017. godine (0:3), u kojoj je Marko Pjaca doživio tešku ozljedu prednjega križnoga ligamenta. “Savjetujem gospodinu Šukeru,” rekao je Perisić, “da odabere bolje reprezentacije s igračima više kvalitete jer možemo samo izgubiti više igrača na tako užasnim podlogama.”
U međuvremenu, glasine o miješanju u igrački sastav godinama su mučile momčad. Eduardo da Silva je 2014. omalovažavajuće govorio o “vanjskim utjecajima” koji su negativno utjecali na igrače. Optužbe su bile slabo prikrivene. Iste je godine njemačka televizija ARB sugerirala da je Šuker bio u redovitom kontaktu s ozloglašenim Antom Šapinom, svojedobno kraljem kladioničarske mafije. Šuker je te tvrdnje, međutim, oštro demantirao, distancirajući se od čovjeka koji je nepravomoćno osuđen na pet godina zatvora zbog podmićivanja igrača i službenih osoba diljem Europe.
“Jako sam uzbuđen”, rekao je Šuker nakon što je dobio drugi mandat na mjestu predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza. “Svi znamo koliko je važan kontinuitet u svijetu nogometa”. Dario Simić, bivši branič Intera i AC Milana, bio je malo vjerojatan protivnik Šukerovoj dužnosti. Čak je pokrenuo i pravni postupak protiv izbornog procesa koji je premijer Andrej Plenković kritizirao zbog nedostatka transparentnosti.
Šukerov način života izvan terena mnogima se ne sviđa, ali na terenu je bio nedodirljiv. Bio je figura mlade nacije, nogometni ambasador zemlje koja je činila prve korake na međunarodnoj sceni. Tijekom svoje karijere pokazao je za što je Hrvatska sposobna kao inspiracija generacije koja je dosegla nove granice. To je ono što trebamo pamtiti. Ime koje znaju i u najudaljenijim dijelovima svijeta. Davor Šuker.