Jeste li ikada imali jedan od onih dana kada se čini da sve ide po zlu? Možda se probudite s osjećajem da će Vam dan biti loš. Spotaknete se o nešto u mraku i udarite nožnim prstom. Zatim, na putu do faksa, naletite na nekoga i on prolije kavu po Vašoj košulji. Taj Vas je incident ostavio u zaostatku, zbog čega ste propustili predavanje, važno predavanje koje ste zaboravili staviti u svoj kalendar prije tjedan dana.
Polako se svaka suptilna neugodnost počinje gomilati. Jeste li za to Vi krivi? Ili je u pitanju nešto drugo? Bez obzira na obrazloženje, Vaša iskustva tjeraju Vas da osjećate nadolazeću nelagodu da će ostatak tjedna biti jednako loš kao taj dan. Prije nego što to shvatite, uhvaćeni ste u samoispunjavajuće proročanstvo, odnosno, pigmalionov efekt, gdje Vam se loše stvari i dalje događaju jer se usredotočujete samo na negativne stvari koje se događaju.
Jedna američka psihologinja, dr. Susan Albers, objašnjava psihologiju iza samoispunjavajućih proročanstava i kako ona igraju kritičniju ulogu u Vašoj medicinskoj skrbi.
Što je pigmalionov efekt?
Samoispunjujuća proročanstva pojavljuju se kada predviđanje donese vlastito ispunjenje. Laički rečeno, to znači da ako vjerujete da je nešto istina, ponašat ćete se kao da je istina. A Vaši postupci udvostručuju Vaše predviđanje kako bi ono postalo stvarnost. To je neka vrsta začaranoga kruga. Možda je najjednostavniji primjer samoispunjavajućeg proročanstva, kaže dr. Albers, onaj intuitivni osjećaj da ćete imati loš dan. Ako predvidite da ćete imati loš dan, možda ćete požaliti što ste ustali iz kreveta. Već ste loše volje, ali kad se ubodete u nožni prst, to vidite kao potvrdu “Da, sigurno će biti loš dan”.
“Dok hodate ulicom, vani je lijep dan i jedna ili dvije osobe Vam se nasmiješe, ali onda treća osoba naleti na Vas i prolije kavu po Vašoj odjeći”, kaže dr. Albers. “To bi moglo dovesti do toga da odbacite ugodna iskustva koja ste doživjeli kako biste potvrdili negativna očekivanja koja ste gradili.”
I samo tako, ostatak dana ste loše raspoloženi. Te negativne emocije mogu utjecati na to kako se ponašate prema sebi i drugima. To bi moglo dovesti do potencijalno štetnih ishoda kada drugi ljudi razviju određena očekivanja i pretpostavke o tome tko ste, osobito ako se prema njima ponašate negativno. Ti rezultati zatim retroaktivno potvrđuju da ste cijelo vrijeme bili u pravu, da je dan doista bio loš. Ali, na kraju ste bili žrtva samoispunjavajućeg proročanstva.
“Izraz ‘samoispunjavajuće proročanstvo’ (‘pigmalionov efekt’) potječe iz socijalne psihologije i odnosi se na to kako očekivanja mogu utjecati na ponašanje”, kaže dr. Albers. “Predviđanje o ishodu postaje istinito jednostavno zato što se osoba ponaša na način da je u skladu sa svojim uvjerenjima.” Vidimo da se ovo događa često u načinu na koji podržavamo stereotipe o ljudima i mjestima. Na primjer, ako učitelj ima unutarnju predrasudu prema učeniku određenog spola, rase, društvene klase ili fizičkih sposobnosti, taj učitelj može tom učeniku posvetiti (namjerno ili nenamjerno) manje pažnje ili se ponašati agresivnije prema učeniku.
Kao odgovor, učenik može biti slabiji u razredu i dobiti lošije ocjene nego da je radio s učiteljem koji mu je pružao veću podršku. A učenikov loš uspjeh djelovat će kao potvrda učiteljevog stereotipa. Ovo uobičajeno samoispunjavajuće proročanstvo u obrazovanju bilo je predmet nekoliko istraživačkih studija. “Samoispunjavajuće proročanstvo također se događa kada očekivanja koja imate za sebe utječu na Vašu vlastitu dobrobit”, napominje dr. Albers.
Psihologija iza samoispunjavajućih proročanstava
Dakle, što se događa kada ste uhvaćeni u pigmalionov efekt? Ciklus, ustvari, počinje u Vašoj glavi.
“Samoispunjavajuća proročanstva složen su fenomen koji uključuje više psiholoških slojeva”, navodi dr. Albers. “Kada postavite određena očekivanja, ta Vas očekivanja mogu navesti da primijetite određene stvari, ali da ne obratite pozornost na druge. Vaš um se fokusira na detalje koji potvrđuju ono što očekujete.” To je osobito istinito kada je u pitanju Vaša medicinska njega. Jedan jednostavan primjer za to je placebo učinak. Ovaj fenomen se događa kada osoba koja sudjeluje u kliničkom ispitivanju osjeti poboljšanje u svom stanju iako je primila šećerne pilule ili injekcije fiziološke otopine i vode umjesto stvarnog tretmana.
Iako točan mehanizam koji uzrokuje placebo učinak nije poznat, liječnici vjeruju da se fizičke promjene u Vašem tijelu događaju kao rezultat otpuštanja niza određenih hormona u mozgu kao odgovor na Vaše uvjerenje da primate pravi tretman. “To pokazuje snagu uma i vjerovanja. Vaše tijelo ne razlikuje što je istina od laži. Samo treba vjerovati da je nešto istinito da bi odgovorilo kao da jest,” objašnjava dr. Albers. “Izreka ‘Sve je u tvojoj glavi’ ima neke prednosti. Ako si kažete ‘Ne ide mi dobro’, vaše tijelo sluša. Vaš će um poslati signale u Vaše tijelo i otpušta kemikalije koje podupiru tu ideju, poput kemikalija stresa i imunološkog odgovora.”
Samoispunjujuća proročanstva također se odražavaju na medicinske ishode, zadovoljstvo pacijenata i Vaše cjelokupno zdravlje i dobrobit. Brzina hodanja često se koristi kao dugoročna značajna oznaka fizičke funkcije kako starite. Zapravo, studija iz 2015. godine otkrila je da su sudionici nakon dvije godine ispitivanja iskusili sporiju brzinu hodanja ako su imali negativnu percepciju o starenju. Te negativne percepcije o starenju vjerojatno su dovele do pada fizičke i društvene aktivnosti, što je potom imalo utjecaja na njihovu sposobnost hodanja.
“Međutim, ponekad imate efekt kokoši i jajeta, pri čemu je teško reći koji je prvi”, napominje dr. Albers. “Jeste li imali negativnu misao koja Vas je natjerala da usporite ili ste imali negativnu misao jer ste primijetili znakove usporavanja?” Studija iz 2021. sugerira da internalizirana sposobnost i predrasude o mogućnosti preživljavanja traume glave i kome mogu rezultirati preranim povlačenjem osobe s uređaja za održavanje života. Ideja je da inherentna pristranost svih strana – uključujući liječnike, pacijente i članove obitelji pacijenata – može čak imati dugotrajne učinke na zdravlje druge osobe i način na koji pristupamo medicinskoj skrbi u cjelini.
Na primjer, ako je liječnik imao negativan dojam o ishodima preživljavanja pacijenata u komi, mogao bi prerano predložiti uklanjanje pacijenta s uređaja za održavanje života zbog tih negativnih dojmova umjesto da mu da dovoljno vremena za oporavak. Ta radnja tada rezultira pacijentovom smrću, u biti potvrđujući liječničku predodžbu da je preživljavanje stanja kome malo vjerojatno. Isto bi se moglo dogoditi s članovima obitelji koji također mogu prerano ukloniti svoju voljenu osobu s uređaja za održavanje života iz straha da se možda neće u potpunosti oporaviti.
Ove inherentne predrasude i radnje koje poduzimamo ili ne poduzimamo, a koje potiču te inherentne predrasude, ono je što pokreće pigmalionov efekt. “Kada se ljudi oporavljaju od nečega poput operacije ili serije kemoterapije, postoji razdoblje u kojem je pacijent usredotočen samo na ono što više ne može, čak i ako zna da je to privremeno”, kaže dr. Albers. “To nije dobar osjećaj.”
Ako se netko povuče iz aktivnosti koje voli ili ljudi s kojima se ranije družio, mogao bi postati depresivniji ili doživjeti povećanje tjeskobe. Ako netko vjeruje da možda neće preživjeti svoje iskustvo, možda neće sudjelovati tako često ili u potpunosti u svakodnevnim aktivnostima, a to bi moglo utjecati na njegovu prehranu, tjelesne aktivnosti i drugo. “Vaš način razmišljanja samo je jedan dio jednadžbe u iscjeljenju i oporavku, ali ga ne treba podcijeniti”, naglašava dr. Albers. “Oporavak se ne temelji u potpunosti na Vašim mislima, ali Vaše misli mogu značajno pomoći ili omesti situaciju. Također mogu utjecati na Vaše raspoloženje.”
U suštini, naše se misli ne odvijaju u hermetički zatvorenom vakuumu. Kako se osjećamo o sebi, svijetu oko nas, našim liječnicima i našoj medicinskoj skrbi, sve to ima neposredan utjecaj na naše zdravlje, dobrobit i našu sposobnost ozdravljenja. “Vaša glava je stvarno mjesto, a Vaše tijelo slijedi put koji je odredio Vaš um”, kaže dr. Albers. “Nikada ne možemo nekome obećati da neće imati komplikacija, poput infekcije, ili da nešto neće poći po zlu tijekom operacije. Ali, definiranjem vlastitih očekivanja, možete usmjeriti svoje tijelo na što ugodnije iskustvo kako bi se mogli dogoditi prirodni procesi ozdravljenja, koji mogu uključivati placebo učinak.”
Drugim riječima, govoreći svom tijelu možete ozdraviti, možete pomoći da se povedete u tom smjeru.
Savjeti za izbjegavanje štetnih samoispunjavajućih proročanstava
Samoispunjavajuća proročanstva ne moraju biti negativna. Možete početi uzimati svoju sudbinu u svoje ruke tako što ćete učiniti sljedećih pet stvari:
Imajte na umu svoje misli i uvjerenja
Izrazite svoje osjećaje verbalno drugima i neverbalno u pisanom obliku ili u dnevniku. Razgovor ili pisanje svojih misli i emocija može razotkriti Vaše prave osjećaje, koji Vas mogu voditi više nego što ste toga svjesni. “Zabilježite sve načine na koje Vas Vaše misli mogu kočiti ili utjecati na Vaše ponašanje”, kaže dr. Albers.
Na primjer, mogli biste pomisliti ‘Ako ne vjerujem da će mi biti bolje, zašto bih se trudio uzimati svoje lijekove’. Umjesto toga, preoblikujte ove misli osnažujućim jezikom poput ‘Mogu pokušati. Dat ću sve od sebe’. “Vodite računa o jeziku koji koristite. Izbjegavajte apsolutne ili ograničavajuće pojmove i fraze poput ‘nikad’, ‘uvijek’, ‘moram’ ili ‘ne mogu’”, kaže dr. Albers.
Koristite pozitivne izjave
Poput korištenja pozitivnih afirmacija, htjet ćete se osloniti na izjave i fraze koje postavljaju uvjete za dobar ishod na stvaran i istinit način. “Nešto što nije nužno stvarno i istinito je izraz ‘Bit ćeš dobro’. Nitko to ne može obećati i ljudi to nekako instinktivno znaju. Obično ne djeluje umirujuće i ne djeluje autentično,” kaže dr. Albers.
“Umjesto toga, recite nešto poput ‘U dobrim sam rukama.’ To je aktivno korištenje placebo efekta. Osjećaj da je Vaš tim kompetentan i da ima na umu vaše najbolje interese te da čine sve što mogu, pomaže u postavljanju uvjeta za taj učinak tijela i uma.”
Aktivirajte svoj osjećaj autonomije
Ponekad moramo raditi stvari koje ne želimo ili iskusiti stvari kojih se bojimo, poput podvrgavanja određenim tretmanima ili operacijama ili sudjelovanja u aktivnostima kojih se grozimo. Ta su iskustva lakša ako preuzmete vlasništvo nad njima. Da biste to učinili, pronađite male načine da iskustvo učinite svojim. Što Vam aktivnost ili tretman čini? Koliko je to u službi Vaše dobrobiti? Razmišljanje o pozitivnim razlozima zašto možda želite nešto doživjeti može promijeniti Vašu perspektivu tako da se sami pojavite kada Vam je to najpotrebnije.
“Činjenje ovoga aktivira vašu autonomiju i usmjerava Vaš um i tijelo u istom smjeru,” ohrabruje dr. Albers. “Pokušajte osnažiti izjave poput ‘Brinem se o sebi. Odabirem ovaj tretman za svoju dobrobit.’” A ako zapnete u negativnim uvjerenjima, pokušajte glumiti đavoljeg odvjetnika i sagledajte situaciju iz druge perspektive. Zapitajte se ‘Što ako se uspijem oporaviti?’
Prikupite resurse i postavite sustav podrške
U najjednostavnijem primjeru lošeg dana, mogli biste ojačati svoju podršku tako da kažete prijateljima, obitelji ili kolegama da se osjećate loše i da Vam je možda potrebna dodatna pomoć. Možda biste mogli odvojiti vrijeme za sebe ako ste u mogućnosti i odmoriti se. U ozbiljnijim primjerima koji uključuju zdravstvena stanja, liječenje i operaciju, možete postaviti planove obroka, osloniti se na pomoć svojih društvenih odnosa i planirati nešto što će Vas zabavljati dok se liječite.
“Podrška je ključna i usko povezana s pozitivnim načinom razmišljanja”, kaže dr. Albers. “Želite razgovarati o kratkoročnim i dugoročnim ciljevima. Osmislite kratkoročne strategije za prevladavanje neposrednih stresora. Ako se dugo nosite s tim osjećajima, možda biste trebali razmisliti o terapiji nakon što trenutna fizička kriza prođe, kada o tim stvarima možete dublje razgovarati.” Razmislite o teškim stvarima za koje niste mislili da možete učiniti u prošlosti i podsjetite se kako ste ih prevladali. Promatranje dokaza iz prošlosti može ojačati uvjerenje da to možete učiniti.
Budite dobri prema sebi
Dajte si milost, vrijeme i energiju da procesuirate ono što se događa u Vašem životu. Vaši osjećaji su valjani i ne biste se trebali osjećati prisiljeni uvijek ostati pozitivni. Umjesto toga, htjet ćete biti oprezni s otrovnom pozitivnošću i dopustiti sebi da osjetite stvari u stvarnom vremenu i procesuirate svoje osjećaje dok ih doživljavate. “Čujemo kako ljudi cijelo vrijeme govore o moći pozitivnog razmišljanja, a to se često događa kod raka. Vidite da ljudi govore pacijentima ‘Samo budite pozitivni’, kao da će to biti dovoljno da im se tumor ne vrati”, kaže dr. Albers.
Pomnost uključuje pojam prihvaćanja. Prihvaćanje onoga što se događa, a ne borba protiv njega, smanjuje stres u Vašem tijelu i pomaže Vam dati unutarnji osjećaj mira. Za mnoge je to realističniji način razmišljanja od pokušaja uvjeravanja sebe da se nešto ne događa. Ulaskom u pravi prostor za glavu, možete biti sigurni da Vas Vaši postupci osnažuju da se uhvatite u koštac s onim s čime se suočavate bez gušenja tih negativnih osjećaja. I u biti možete ostvariti vlastito pozitivno samoispunjavajuće proročanstvo davanjem pozitivne pozornosti stvarnim osjećajima koje imate i postavljanjem sebe za uspjeh.
“Možete uzeti bilo koji osjećaj, uključujući ljutnju ili tugu, i posvetiti mu pozitivnu pozornost od sebe. Radi se o suosjećanju prema bilo kojem osjećaju s kojim se susrećete,” kaže dr. Albers. “Ako imate malo dijete koje je ljuto ili uzrujano, instinkt je da usporite, prijeđete na njihovu razinu i saslušate ga te mu pomognete da prihvati taj osjećaj. Suosjećanje i prihvaćanje emocija umjesto pokušaja borbe protiv njih ponekad je protuotrov za pigmalionov efekt.”
Zašto se Pigmalionov efekt zove upravo tako?
Mit o Pigmalionu i Galateji vjerojatno je jedna od najpoznatijih priča u grčkoj mitologiji. Također je jedan od najutjecajnijih i najuspješnijih starogrčkih mitova, te je postao glavna tema kazališnih predstava, filmova i umjetničkih slika.
Pigmalion je bio talentirani grčki kipar s Cipra. Nakon što su mu se zgadile neke lokalne prostitutke, izgubio je svaki interes za žene i potpuno izbjegavao njihovo društvo. Pigmalion je na žene gledao kao na stvorenja s manama i zakleo se da nikada neće izgubiti nijedan trenutak svog života s njima. Posvetio se radu i ubrzo od slonovače stvorio Galateju, ženu prelijepog stasa. Ironično, remek-djelo njegovog života bio je ovaj kip žene. U mramoru je nastojao ispraviti mane koje je vidio kod žena od krvi i mesa.
U svakom slučaju, Pigmalion je tako dugo i s takvim nadahnućem radio na kipu Galateje, da je postala ljepša od bilo koje žene koja je ikada živjela ili bila isklesana u kamenu.
Dok je dovršavao kip, postajao je izuzetno lijep, a on se zatekao kako sa sve većom ljubavlju udara čekićem i dlijetom. Kad je njegovo dlijeto konačno prestalo zvoniti, pred njim je stajala žena toliko savršena da se Pigmalion, koji je ispovijedao da prezire sve žene, duboko zaljubio. Svaki dan bi mu donosio darove, mazio ga, ljubio i razgovarao s njim. Donio mu je darove za koje je mislio da će žene uživati, poput lijepih školjki, perli, ptica pjevica, kuglica i cvijeća.
Odjenuo bi kip u finu odjeću, stavio joj prstenje na prste, ogrlice oko vrata, pa čak i naušnice. Međutim, kakva je ironija da se on koji je prezirao žene zaljubio u ženu koja ga nikada ne bi mogla voljeti zauzvrat!
Takvu strast nije mogla proći nezapaženo božici ljubavi, Afroditi. Sažalila se nad mladićem i, kada je Pigmalion otišao u njezin hram da žrtvuje bika, Afrodita mu je dala znak. Dok je žrtva gorjela na hramu, plamen je suknuo tri puta. Pigmalion je otišao kući, pitajući se što da radi o manifestaciji koju je vidio. Međutim, kada je ušao u svoj atelje i ugledao kip, sve su druge misli bile protjerane iz njegova uma. Potrčao je do svoga kipa, zagrlio ga i poljubio. Galateja je oživjela. Zahvaljujući Afroditi koja joj je dala život.
Pigmalionov um oscilirao je između sumnje i radosti. U strahu da se ne vara, iznova i iznova ljubavničkim žarom dodiruje predmet svojih nadanja. Zaista je bilo živo! Polako je Pigmalionu postalo jasno da je animacija njegove skulpture rezultat njegove molitve božici Afroditi koja je znala njegovu želju. Napokon je Afroditin poklonik pronašao riječi da zahvali božici. Pigmalion se ponizio do nogu božice.
Ubrzo su se Pigmalion i Galateja vjenčali, a Pigmalion nikada nije zaboravio zahvaliti Afroditi na daru koji mu je dala. Afrodita je blagoslovila svadbu koju je sklopila, a ova zajednica između Pigmaliona i Galateje dala je sina po imenu Pafos, po kojem je grad Pafos na Cipru (taj je grad bio svet Afroditi) dobio svoje ime.
Pigmalion i Galateja donosili su darove u njezin hram tijekom svog života, a Afrodita ih je blagoslovila srećom i ljubavlju zauzvrat. Neobična ljubav koja je procvjetala između Pigmaliona i Galateje zanosi sve. Zaljubiti se u svoju kreaciju i zatim dobiti željeni predmet za ženu, bilo je suđeno Pigmalionu.
Dakle, Pigmalion je žarko želio vidjeti Galateju u obliku žive žene, što se naposljetku i ostvarilo. Kao samoispunjujuće proročanstvo.
Pigmalion i Galateja