Nakon višemjesečnog iščekivanja, film scenarista i redatelja Christophera Nolana, “Oppenheimer”, stigao je u kina sredinom srpnja 2023. godine. Toliko je popularan da je na kino-blagajnama uprihodio više od milijardu američkih dolara. Trosatni biografski film usredotočen je, kao što naslov sugerira, na J. Roberta Oppenheimera i pitanje “Tko je bio Oppenheimer?” (glumi ga Cillian Murphy), teorijskog fizičara nadaleko poznatog kao “oca atomske bombe” koji je neslavno sažeo svoje životno djelo u dokumentarcu NBC Newsa iz 1965. recitiranjem retka iz svetog hinduističkog teksta Bhagavad Gite: “Sada sam postao smrt, razarač svjetova.”
Utemeljen na biografiji Kaija Birda i Martina J. Sherwina, koja je osvojila Pulitzerovu nagradu 2006., “American Prometheus: The Triumph and Tragedy of J. Robert Oppenheimer” (Američki Prometej: Trijumf i tragedija J. Roberta Oppenheimera), film skače naprijed-natrag kroz vrijeme dok istražuje život i nasljeđe svog protagonista. “Ono što sam želio učiniti je odvesti publiku u um i iskustvo osobe koja se nalazila u apsolutnom središtu najveće promjene u povijesti”, rekao je Nolan u produkcijskim bilješkama filma. “Sviđalo se to vama ili ne, J. Robert Oppenheimer je najvažnija osoba koja je ikada živjela. On je stvorio svijet u kojem živimo, u dobru i u zlu.”
U nastavku ćemo se dotaknuti Oppenheimerovog života i razlika između njegovog života u stvarnosti i prikazanog u filmu…
Tko je bio Oppenheimer u mladosti? Oppenheimerov rani život
Oppenheimerovo djetinjstvo ne prikazuje se u filmu, ali je njegovo odrastanje pridonijelo stajalištima koje zastupa tijekom filma. Rođen je 1904. u bogatoj svjetovnoj židovskoj obitelji u New Yorku i školovao se na Manhattanskoj školi etičke kulture (diplomirao je 1921.). Iako su mu roditelji bili prva i druga generacija Amerikanaca njemačko-židovskog podrijetla, Oppenheimer se suzdržavao od prihvaćanja svog nasljeđa veći dio svog života.
“Vanjskom svijetu uvijek je bio poznat kao njemački Židov i uvijek je inzistirao na tome da nije ni Nijemac ni Židov”, rekao je Ray Monk, autor knjige “Robert Oppenheimer: A Life Inside the Center” (Robert Oppenheimer: Život unutar centra), za Jewish Telegraphic Agency. “Ali to je utjecalo na njegov odnos sa svijetom što su ga tako doživljavali.” Antisemitizam je utjecao na njega tijekom cijelog studiranja na Harvardu, a kasnije, usred uspona nacista na vlast u Njemačkoj, promijenio je način na koji se bavio svojim židovstvom.
“Imao sam stalni, tinjajući bijes zbog tretmana Židova u Njemačkoj,” rekao je na svom saslušanju 1954. godine pred Komisijom za atomsku energiju Sjedinjenih Američkih Država (AEC). “Tamo sam imao rođake i kasnije sam trebao pomoći u njihovom izvlačenju i dovođenju u ovu zemlju.”
Život u Europi
Nakon što je diplomirao na Harvardu 1925., Oppenheimer je otputovao u Englesku, kako film prikazuje, kako bi proveo istraživanje u Cavendish laboratoriju Sveučilišta u Cambridgeu pod vodstvom britanskog fizičara i dobitnika Nobelove nagrade 1906., J. J. Thomsona. Ondje se borio s psihičkim problemima i završio na uvjetnoj kazni.
U biografiji Američki Prometej piše da je za to vrijeme Oppenheimer prijateljima prenio priču o unošenju kemikalija u jabuku i ostavljanju na stolu svog učitelja Patricka Blacketta (glumi ga James D’Arcy). Knjiga citira Oppenheimerovog prijatelja Jeffriesa Wymana koji sugerira da je Oppenheimer možda nekako preuveličao incident: “Bilo da je ovo bila izmišljena jabuka ili stvarna jabuka ili ne, što god da je, bio je to čin ljubomore.” Način na koji film prikazuje ovaj navodni događaj, Oppenheimer grabi jabuku iz ruke svog idola Nielsa Bohra (glumi ga Kenneth Branagh) prije nego što je legendarni fizičar uspije zagristi.
Oppenheimer se konačno prebacio na Sveučilište u Göttingenu u Njemačkoj, gdje je stekao doktorat iz kvantne fizike. Tijekom svog boravka u Njemačkoj studirao je s nizom istaknutih fizičara, uključujući Maxa Borna i Bohra. Oppenheimer je pohađao Göttingen zajedno s Wernerom Heisenbergom (glumi ga Matthias Schweighöfer), koji će nastaviti voditi njemačke napore da se razvije atomska bomba.
Veze s Komunističkom partijom
Godine 1929., nakon povratka u Ameriku, Oppenheimer je prihvatio mjesto docenta na Kalifornijskom sveučilištu Berkeley, u posebnom dogovoru prema kojem je također predavao na Kalifornijskom institutu za tehnologiju. Tijekom sljedećih 14 godina, uspostavio je Berkeley kao jednu od najvećih škola teorijske fizike u SAD-u i stekao vjerne sljedbenike fizičara u usponu.
Film prikazuje razvoj programa tako što se samo jedan učenik pojavio na svom prvom satu, zatim prikazuje kako učionica puca po šavovima u kratkom vremenu dok se glas o njegovom razredu širi među učenicima. Također je radio zajedno s vodećim eksperimentalnim fizičarem Ernestom O. Lawrenceom (glumi ga Josh Hartnett) postavši dobar prijatelj s njim, koji će mu kasnije pomoći da se uključi u projekt Manhattan.
Nakon što je 1936. godine ušao u burnu vezu sa studenticom Medicinskog fakulteta Stanford i članicom Komunističke partije Jean Tatlock, koju glumi Florence Pugh (Jean je tada imala 22, a on 32 godine), Oppenheimer se počeo zanimati za ljevičarske političke ciljeve, poput podupiranja anti-fašista tijekom Španjolskog građanskog rata. Iako se Oppenheimer nikada nije službeno pridružio Komunističkoj partiji, mnogi od njegovih najbližih prijatelja i članova obitelji, uključujući njegovog brata Franka Oppenheimera (Dylan Arnold), prijatelja Haakona Chevaliera (Jefferson Hall) i buduću suprugu Katharine “Kitty” Puening (Emily Blunt), bili su članovi u različitim vremenskim trenucima.
Film pokazuje kako je američka vlada rano bila svjesna i skeptična prema Oppenheimerovim komunističkim vezama, ali ih je odlučila previdjeti tijekom Projekta Manhattan kada je postalo jasno da je on pravi čovjek za taj posao. Međutim, te će ga asocijacije na kraju opet progoniti i dovesti do uništenja njegove karijere na vrhuncu američke antikomunističke histerije 1950-ih.
Poštanska marka iz Toga posvećena Oppenheimeru
Romantične veze
Kao što se u filmu navodi, tijekom godina Oppenheimer je stekao reputaciju ženskaroša. Dok je Tatlock prekinula njihovu službenu vezu 1939., Oppenheimer je ostao u kontaktu s njom i posjećivao ju je u San Franciscu, gdje je radila kao psihijatrica u bolnici Mount Zion, sve do 1943. godine. To je bilo nekoliko godina nakon njegovog braka s biologinjom Kitty Puening.
Gotovo sedam mjeseci nakon posljednjeg druženja Tatlock i Oppenheimera u lipnju 1943., Jeanin otac pronašao je svoju 29-godišnju kćer mrtvu u njezinu stanu 4. siječnja 1944. godine. Tatlock je patila od kliničke depresije i njezina je smrt ocijenjena kao samoubojstvo. Međutim, neki su sumnjali da je riječ o lažnoj igri jer je Tatlock stavljena pod nadzor FBI-a zbog njezine veze s Oppenheimerom i prošlosti upletenosti u komunističku politiku.
Oppenheimer je oženio već trudnu Puening 1. studenoga 1940., nedugo nakon što se razvela od svog trećeg supruga, Richarda Stewarta Harrisona. Prvo dijete, Peter, rođeno je u svibnju 1941. godine. Kitty je kasnije rodila kćer Katherine Toni u prosincu 1944., dok je živjela u Los Alamosu. Par je ostao u braku do Oppenheimerove smrti 1967., unatoč njegovoj vezi s Tatlock i pričama o romantičnim zavrzlamama s drugim ženama, uključujući psihologinju Ruth Sherman Tolman (koju glumi Louise Lombard), suprugu njegovog bliskog prijatelja, kemičara Richarda Tolmana (Tom Jenkins).
Film prikazuje Kitty kako se bori s alkoholizmom i pokazuje ambivalentan stav prema majčinstvu, nakon što je uglavnom odustala od znanstvene karijere, iako je kratko radila kao laboratorijski tehničar u Los Alamosu. No, vjerno podržava svog muža u nevoljama. Ostala je uz njega tijekom saslušanja AEC-a 1954. godine.
Projekt Manhattan
Početkom 1942., Oppenheimer je angažiran za projekt Manhattan, tajni pothvat vlade Sjedinjenih Američkih Država iz Drugog svjetskog rata za izradu atomske bombe. Kasnije te godine, general Leslie Groves (glumi ga Matt Damon) imenovao je Oppenheimera znanstvenim direktorom programa i početkom 1943. započeta je izgradnja laboratorija Los Alamos u Novom Meksiku, jednog od niza laboratorija na tajnim lokacijama diljem zemlje, uključujući Chicago i Oak Ridge koji su uključeni u operaciju. Oppenheimer je uvjerio Grovesa da Los Alamos treba pretvoriti u grad u kojem bi znanstvenici mogli živjeti sa svojim obiteljima, budući da bi mnogi inače odbili preseliti se.
Oppenheimer je okupio grupu vrhunskih znanstvenika tog vremena da žive i rade u Los Alamosu dok bomba ne bude dovršena. Manje od tri godine nakon osnutka laboratorija, prvi svjetski test nuklearnog oružja, nazvan Trinity test, održan je u obližnjoj pustinji Jornada del Muerto 16. srpnja 1945. godine. Test je bio uspješan u dokazivanju da bomba djeluje, ali je uzrokovala desetljeća goleme štete starosjediocima koji su živjeli u okolnom području. Tri tjedna kasnije, 6., odnosno 9. kolovoza, Sjedinjene Američke Države detonirale su dvije atomske bombe iznad japanskih gradova Hirošime i Nagasakija, okončavši tako rat. Bombardiranja su zajedno ubila između 110.000 i 210.000 ljudi, od kojih su većina bili civili.
Oppenheimerov poslijeratni život
Nakon rata, javno mnijenje o upotrebi atomske bombe se podijelilo. Tijekom posjeta Bijeloj kući u listopadu 1945., kao što je prikazano u filmu, Oppenheimer je predsjedniku Harryju S. Trumanu (glumi ga Gary Oldman) rekao: “G. Predsjedniče, osjećam da imam krv na rukama.”
Međutim, mnogi su Oppenheimera slavili kao nacionalnog heroja, a 1946. godine dobio je Medalju za zasluge. Kada je Projekt Manhattan došao pod nadležnost novoformiranog AEC-a, agencije zadužene za nadzor cjelokupnog atomskog istraživanja i razvoja u SAD-u, Oppenheimer je imenovan predsjednikom Glavnog savjetodavnog odbora. Kao predsjednik, odlučno se protivio razvoju hidrogenske bombe, “Super bombe” koju je zamislio kolega-znanstvenik iz Los Alamosa, Edward Teller (glumi ga Benny Safdie) koja je bila tisuću puta jača od atomske bombe.
Godine 1947., Lewis Strauss (glumi ga Robert Downey Jr.) Oppenheimera je imenovao direktorom Instituta za napredne studije u Princetonu, a kasnije će postati predsjednik AEC-a.
Saslušanje na AEC-u
Tijekom njegovog mandata kao predsjednika Općeg savjetodavnog odbora, Oppenheimerovo kontroverzno stajalište o hidrogenskoj bombi stvorilo mu je niz političkih neprijatelja. Strauss, kojega je Oppenheimer ponizio na kongresnoj raspravi o tome treba li ili ne zabraniti prodaju radioizotopa, posebno se nije svidio tom fizičaru.
U studenom 1953., William Liscum Borden (glumi ga David Dastmalchian), Straussov blizak povjerenik i bivši izvršni direktor Zajedničkog odbora za atomsku energiju Kongresa, poslao je pismo direktoru FBI-a, J. Edgaru Hooveru, sugerirajući da je “vjerojatno J. Robert Oppenheimer agent Sovjetskog Saveza.”
Pismo je proslijeđeno predsjedniku Dwightu D. Eisenhoweru, a Oppenheimer je obaviješten da je njegova sigurnosna dozvola ukinuta na sastanku sa Straussom u prosincu 1953. godine. Oppenheimer se žalio na odluku i 12. travnja 1954. započelo je jednomjesečno sigurnosno saslušanje tijekom kojeg su Oppenheimerove prijašnje komunističke sklonosti i povezanosti, pogledi na američku nuklearnu politiku i drugi osobni prijestupi iskorišteni da ga se diskreditira u postupku koji je vodio AEC-ov odvjetnik, Roger Robb (glumi ga Jason Clarke).
Kasniji život
Rezultat sigurnosnog saslušanja odredio je sudbinu Oppenheimera do kraja života, a Oppenheimerov bliski prijatelj i kolega fizičar Isidor Isaac Rabi (glumi ga David Krumholtz) kasnije je rekao da je Oppenheimer “bio čovjek mira” i da su ga “uništili”. “Bio je čovjek znanosti i oni su uništili ovog čovjeka. Mala, zla skupina.”
Oppenheimer je ostao na mjestu direktora Instituta za napredne studije do 1966., nedugo prije nego što je 18. veljače 1967. umro od raka grla u svom domu na Princetonu. Prije smrti 1966. godine dobio je najveću počast AEC-a, nagradu Enrico Fermi koju vidimo u filmu kako prima od predsjednika Lyndona B. Johnsona. U svom zahvalnom govoru, Oppenheimer se referirao na bivšeg predsjednika SAD-a, Thomasa Jeffersona, i njegove teze o “bratskom duhu znanosti”.
“Nismo, znam, uvijek davali dokaze o tom bratskom duhu”, rekao je. “To nije zato što nam nedostaju vitalni zajednički ili isprepleteni znanstveni interesi. Djelomično je to zato što smo, s bezbrojnim drugim muškarcima i ženama, uključeni u ovaj veliki pothvat našeg vremena, testirali mogu li ljudi sačuvati i povećati život, slobodu i potragu za srećom, te živjeti bez rata kao veliki arbitar povijesti.”