Do ispadanja glasova u pojedinim suglasničkim skupovima dolazi zbog jednostavnosti izgovora pojedinih riječi.
Tako glasovi t i d ne ispadaju u oblicima imenica muškoga roda koje završavaju na -dak, -tak, -dac, -tac u kojima je samoglasnik a nepostojan. Tako imamo primjere: hitac – hitci, trputac – trputca, vještac – vještci.
Prema tome imamo: ovaj redak (N)i ovoga retka (G).
U ovom primjeru ne dolazi do gubljenja suglasnika. Glas d mijenja se ispred k u svoj bezvučni parnjak t. Tako da je ispravno pisati: retka.
Cijela deklinacijska paradigma u jednini izgleda ovako:
| jednina | |
|---|---|
| N | redak |
| G | retka |
| D | retku |
| A | redak |
| V | retku / redče / reče |
| L | retku |
| I | retkom |