Pridjevi se u hrvatskom jeziku stupnjevaju, odnosno mijenjaju svoje svojstvo s obzirom na količinu onoga što predstavlja imenica uz koju stoje.
Tako postoje tri vrste stupnjevanja: pozitiv, komparativ i superlativ.
Pozitiv pridjeva jest onaj stupanj kojim se izriče svojstvo nečega (lijep). Komparativ je stupanj pridjeva kojim se izriče drugi viši stupanj svojstva nečega (ljepši). Treći stupanj je superlativ kojim se izriče najveći stupanj nečega (najljepši).
Ispravno se piše rjeđe s kratkim ostvarajem jata jer se dugi jat krati u komparativu pridjeva, a promjena ostaje i u superlativu: bijel – bjelji, najbjelji, bijelo – bjelje, najbjelje; lijep –ljepši, najljepši; svijetao – svjetliji, najsvjetliji.