Jednačenje suglasnika po mjestu tvorbe načelno se bilježi unutar riječi. Svakako, ponekad do bilježenje promijene glasova u kontaktu s glasom koji se nalazi iza njega dolazi, ali se ta promjena u pismu ne bilježi.
Tako možemo imati: Rodila je izvanbračno dijete. Išao je stranputicom.U primjeru je došlo do artikulacijske (izgovorne) promjene glasa /n/ u glas /m/ ispred /p/. Ta se promjena u pismu ne bilježi na granicu dviju osnova.
Prema tome ispravno se piše stranputica. Riječ je o spojnici. Tako imamo isto primjere: jedanput, vodenbuha, šukunbaba.