Jednačenje suglasnika po mjestu tvorbe načelno se bilježi unutar riječi. Svakako, ponekad do bilježenje promijene glasova u kontaktu s glasom koji se nalazi iza njega dolazi, ali se ta promjena u pismu ne bilježi.
Tako možemo imati: Rodila je izvanbračno dijete. Još jedanput da si to napravila i razljutit ću se.
U primjeru je došlo do artikulacijske (izgovorne) promjene glasa /n/ u glas /m/ ispred /p/. Ta se promjena u pismu ne bilježi na granicu dviju osnova.
Prema tome ispravno se piše jedanput. Riječ je o spojnici. Tako imamo isto primjere: stranputica, vodenbuha, šukunbaba.