Fonemi /č/ i /ć/ nalaze se kao „tvrdi“ ili „mekani“ u samom korijenu riječi ili se ostvaruju prema fonemima /c/, /k/ i /t/.
Prema tome su razvijeni i primjeri kao: smrt-smrću i mladost-mladošću (instrumentali imenica na -ju ili -st) te ljut-ljući (komparativ pridjeva s nastavkom -ji kojima korijen završava na t).
U hrvatskom jeziku najčešće se dokida izgovorna razlika između ovih dvaju glasova te im se izgovor najčešće neutralizira i postaje „srednje č“.
Pravilno se piše veličina. Imenica je nastala od pridjeva velik i sufiksa -ina. S obzirom na to da korijen završava fonemom /k/, ostvaraj glasa je „tvrdi“ fonem /č/.