U pisanju riječi koje u sebi sadrže /ê/ (jat) često dolazi do nesigurnosti kako njegov odraz pravilno napisati. Dvojba se vodi oko toga hoćemo li napisati, u standardnom hrvatskom jeziku, skupinu glasova /ije/ ili /je/.
Na primjer: Uvjet je zadovoljen ili Uvijet je zadovoljen.
Prema pravilu se u svakoj riječi koja sadrži, u svojoj dubinskom postavi (to je riječ rastavljana na glasove od kojih je nastala – morfeme i foneme), /ê/ on reflektira ili ostvaruje prema tome je li slog u kojem se on ostvaruje dug ili je kratak.
Ako je slog dug refleks /ê/ bit će /ije/, a ako je slog kratak refleks /ê/ bit će /je/.
Prema tome riječ uvjet dolazi od riječi savjet koja se sastoji od prijegloga s(a)– i imenice vijeće, odnosno korijena vêt. Isto tako u imenici savjet došlo je do kraćenja jata te do dugouzlaznog naglaska na prvom slogu (a), a u riječi uvjet također je ostao dugouzlazni naglasak na prvom slogu zbog izvoznog dugog jata u korijenu.