Dadaizam je jedan od pojmova na koje ste već sigurno naišli tijekom svog života. Možda ste načuli nešto o njemu ili naletjeli na isječak na TV-u koji ga spominje, ali nikada zapravo niste otkrili o čemu je riječ.
Što je dadaizam?
Dadaizam je umjetnički pokret koji u najmanju ruku možemo nazvati modernim i avangardnim. Nastao je početkom 20. stoljeća, u vrijeme kada su se pojavili mnogi novi i drugačiji svjetonazori i tendencije u raznim dijelovima društva, pa tako i u svijetu umjetnosti.
Dadaizam se bazira na težnji društva da se odmakne od tradicionalnih zadanih vrijednosti i krene u novom, manje poznatom smjeru. Ovako veliku promjenu u stavovima i željama ljudi donio je 1. svjetski rat i njegove teške posljedice.
Svijet za vrijeme i nakon 1. svjetskog rata nije bio svijet koji se sviđao ljudima na tlu Europe, pa i šire. Stoga je na scenu nastupila grupa ljudi koja je odlučila odbaciti takav svijet i njegova pravila, a nazvali su se dadaisti.
Dadaizam je već i svojim nazivom zaintrigirao javnost, a upravo je pažnja društva bila ono čemu su težili dadaisti. Njihov cilj je bilo odbacivanja svih postojećih normi, ideala ljepote koji su tada vladali u umjetnosti, nepoštivanje jezičnih normi i ignoriranje konvencija.
Cilj dadaizma je šokiranje publike, a u tome uistinu jesu uspjeli. Na koji način i kojim sredstvima možete pročitati u nastavku koji donosi povijest dadaizma i sve njegove važne značajke.
Povijest dadaizma u par crtica
Dadaizam je rođen 1916. u Zürichu, u Švicarskoj, a njegovom su nastanku kumovali umjetnici koji su se složili da je došlo vrijeme da se stvaraju djela koja će šokirati javnost, a ne podilaziti joj.
Razlog njihovom okupljanju leži u nezadovoljstvu kojeg je prouzrokovao rat, u ljutnji na prošlost i strahu za budućnost, dok istovremeno u tu budućnost polažu velike nade.
Dadaisti smatraju da su kulturološke odrednice društva u potpunosti pogrešne i da se baziraju na krivim temeljima.
Okupljeni umjetnici, među kojima su najznačajniji bili umjetnici njemačkog podrijetla Richard Huelsenbeck, Hugo Ball i njegova žena Emmy Hennings, Hans Arp, Marcel Janco, te rumunjski umjetnik i najpoznatiji predstavnik dadaizma Tristan Tzara.
Njihove revolucionarne ideje mogle su se pročitati u časopisu Dada, u kojem se pisanjem manifesta posebno isticao upravo Tristan Tzara. Bili su vrlo angažirani i u postavljanju izložbi, za što im je služila njihova Galerie Dada.
Upravo je ovo mjesto postalo centar njihovog rada, mjesto u kojem su pomoću izložbi dadaističkih umjetnika uspjeli objasniti svoj stav i ideju dadaizma širokim masama.
Dadaizam se tako pretvorio u čežnju za nečim novim, u potpuni odmak od tradicije i pronalaženje logike u sasvim nelogičnim stvarima. Kaos dadaizma postajao je sve snažniji, a ljudi koji su ga pratili sve glasniji i buntovniji u svojim zahtjevima za promjenom.
Valja naglasiti važnost dadaizma u slikarstvu – iako su stavovi slikara i književnika pripadnika ovog pokreta bili slični, slikari su se nekoliko godina kasnije, 1919. godine, odmakli od dadaizma kako ga vide književnici.
Slikari su postali glavni motivatori vezani uz budućnost čovječanstva, a njihova su se djela okrenula optimizmu i pozitivizmu, u želji da u novom čovjeku probude ideju o važnosti pozitivnog razmišljanja i mogućnostima koje takav pozitivan stav donosi.
10 važnih značajki dadaizma
1. Porijeklo riječi dadaizam ima dublje značenje.
Dadaizam je naziv koji je nastao kao opis dječjeg tepanje tj. dade ili dada. Naziv nije bez značenja iako se čini pomalo banalnim. Riječ je o tome da su dadaisti iskoristili ovu običnu riječ kako bi metaforički opisali svijet kao malo dijete koje traži igračku.
Ipak, dadaizam svoje korijene ima upravo i u toj banalnosti i nerazumijevanju dade, jer dadaisti upozoravaju koliko je veliko međusobno nerazumijevanje ljudi na svijetu i da je upravo to nerazumijevanje utjecalo na pojavu rata i sve strahote koje su nakon toga uslijedile.
Osim ove, postoje još i neke druge teorije o tome kako je nastao naziv dadaizam. Neki tvrde da su osnivači dade do te mjere htjeli prekršiti norme da su za biranje imena koristili rječnik u koji su zabijali nož, a da ime dolazi od pojma drveni konjić u čiji su naziv uboli nožem.
Neki tvrde da riječ dolazi iz afričkog jezika, a drugi da je riječ o nekom europskom dijalektu. Kada je jedan od osnivača, Tristan Tzara, pitan po čemu je dadaizam dobio ime on je objasnio da je to samo nasumičan odabir slova i da svaka osoba mora otkriti koje značenje ta riječ nosi za nju.
2. Glavni zadatak dadaizma je rušenje kanona ljepote.
Ako postoji nešto u čemu su se svesrdno slagali svi dadaisti onda je to potreba rušenja norma ljepote. Dapače, čak i književna djela nastala u dadaizmu sigurno neće dospjeti do klasične liste knjiga koje morate pročitati.
Dadaisti iznova društvu postavljaju pitanje što je to ljepota, koji su njeni standardi i tko odlučuje o tome što je lijepo, a što nije.
Dadaizam tvrdi da nije samo savršeno lijepom već da se ljepota može pronaći i u nesavršenostima. Zbog toga uporno naglašavaju mane stvarima pokušavajući ih pokazati kao nešto normalno i pozitivno.
Ovakav način razmišljanja posebno se očitovao u slikarstvu i performansima u kojima se jasno iskazivala želja dadaista da šokiraju publiku. Izložba u kojoj vaze s cvijećem zamjenjuju pisoari samo je jedan primjer njihovog umjetničkog izražaja.
3. Dadaizam se fokusira na jednostavne jezične oblike.
Književni je jezik u dadaizmu sveden na svoj najjednostavniji oblik: jasnoću, čitkost i jednostavan vokabular. Dadaisti su izbjegavali kićene izraze i koristili su minimum stilskih sredstava smatrajući da nema potrebe mučiti čitatelja s njima kada su stvari jednostavno lijepe takve kakve jesu.
Stvoreni su i neki novi sintaktički oblici koji su bili usmjereni da uklone sve suvišno iz jezika kako bi svakodnevni čovjek mogao čitati knjige koje su namijenjene njemu i svima, a ne samo određenim skupinama buržuja i intelektualaca.
4. Dadaizam odbacuje klasičnu logiku.
Ukidanje logike također je jedna od okosnica dadaizma čime se pokušava prikazati realnost stanja svijeta u postratnom periodu. Po dadaistima svijet je nelogičan i sam po sebi kontradiktoran.
Dok se s jedne strane priča o važnosti dobrote, morala i humanosti, na tisuće ljudi svaki dan umire u sasvim drugačijim okolnostima, u potpunosti lišeni humanosti.
Sklad i logika koje „vladaju“ svijetom su lažni i treba ih razotkriti narodu i pomoći mu da otkrije logiku u nelogičnom.
5. Dadaizam nosi okove prošlosti.
Prošlost čovječanstva je imala jako veliki utjecaj na ovaj umjetnički pokret. Čitav dadaistički pokret zasniva se na dubokim tragovima koje je prošlost ostavila na njihovim životima.
Pod ovim se ponajviše misli na rat i njegove posljedice u Europi, što je bila glavna inspiracija začetnicima ovog pokreta. Rat je u njima pobudio osjećaj ogorčenosti društvom i civilizacijom koje su smatrali glavnim krivcem za ratovanje. Dadaisti oštro osuđuju 1. svjetski rat i ljude koji su ga izazvali.
6. Dadaizam je opozicija tadašnjeg suvremenog društva.
Kao što smo ranije već naveli, dadaisti su bili iznimno razočarani i ljuti na društvo koje je dozvolilo da bukne rat i uzme mnogobrojne živote i uništi domove.
Oni smatraju da je osnovni temelj na kojem ljudi funkcioniraju pogrešan i da su svi obrasci ponašanja krivi. Dadaizam postaje opozicija takvom svjetonazoru i načinu na koji je funkcioniralo tadašnje društvo.
7. Dadaizam je bio začetnik raznih modernističkih pokreta.
S obzirom na to da se dadaizam brzo proširio Europom, kroz Njemačku, Italiju pa i do Hrvatske, možemo ga smatrati pretečom modernističkih pokreta koji su niknuli iz premise dadaizma.
Nakon što je stigao u Francusku dadaizam se preobrazio u ono što se danas naziva nadrealizmom, pri čemu je ovdje veliku ulogu imao slavni francuski jezikoslovac André Breton, koji je upravo na temeljima dade stvorio vlastit radikalni modernizam.
Dadaizam je stigao i u Italiju, u kojoj je nastao pokret koji je poticao ljubav prema novom.
8. Dadaizam donosi radikalan pristup poeziji.
Poezija dadaista je dehumanizirana i u njoj se pojavljivanje čovjeka reducira na minimum. Dadaisti smatraju da poezija mora potiskivati čovjeka i njegove osjećaje, pri čemu se pjesnik uspoređuje s radnikom u laboratoriju koji sterilnim rukama slaže sterilne stihove.
Upravo je Tzara najdetaljnije opisao način na koji se može stvoriti idealna dadaistička pjesma: potrebno je uzeti novine, izabrati članak i izrezati ga te nakon toga izrezati i dijelove članka i pomiješati ih te lijepiti na papir nasumičnim redom.
Takva pjesma nema niti rime, niti neke određene metrike ili pravila kojeg prati – to je pjesma o kaosu koja je nastala iz kaosa.
Važan dio poezije je fragmentiranost koja se postiže umetanjem kose crte između kraja prethodne i početka sljedeće rečenice. Upravo je ovaj znak crte ( / ) važan za ukidanje svake logike. Iako bi prosječan čitatelj ovu kosu crtu smatrao kao pomoć u razdvajanju dijelova prema njihovom smislu, ona ne služi ničemu. Na čitatelju je da shvati da ništa od toga nema smisao, s kosom crtom ili bez nje.
Predstavnici pokreta žele pokazati da je kaos u pjesmama samo preslika društvenog kaosa.
Poezija dadaista je također prepuna ironije prema svijetu, ali i prema pjesniku za kojeg se ne otkriva tko je, ne poznaje se njegov identitet niti spol, ali ne zna se niti kome je upućena pjesma ovog nepoznatog autora.
9. Važan dio dadaizma su dadaistički performansi.
Predstavnici dadaizma su performanse smatrali izuzetno važnim dijelom svog stvaranja i odličnim načinom da demonstriraju svoje mišljenje i ideje.
Izvođenje performansa je bilo vrlo važno bračnom paru Ball-Hennings koji su vrlo često izvodili dadaističke nastupe, a na koje je vrlo jak utisak ostavio talijanski futurizam.
Nastupi su uključivali primitivne plesove, kakofoniju raznih zvukova i elemente kubizma te su ih mnogi smatrali neozbiljnima. Ali upravo je to bio njihov cilj – oni su ozbiljne namjere skrivali pod krinkom neozbiljnih izvedbi.
Kostimografija na izvedbama je bila jedinstvena, a šminka još posebnija. Lica prekrivena bijelim puderom koji je publiku asocirao na mrtvace i izražena mimika koja je uključivala pokazivanje zubi, pretjerano mrštenje i smijanje bila je usmjerena šokiranju i razbuđivanju publike.
Glumci su također tijekom predstave često izvikivali riječ dada, a nju su pratili i mnogi neartikulirani zvukovi kojima je glavna namjera bila izazvati osjećaj neugode kod publike.
Kaos je bio osnovica ovakvog performansa.
10. Dadaizam je borba protiv režima.
Glavna okosnica dadaizma, koja uključuje sve gore navedene točke je otpor. Riječ je o otporu prema režimu, društvu, svjetonazoru koji je vladao Europom nakon 1. svjetskog rata.
Dadaizam želi demonstrirati štetnost onog što je tada bilo vodeće u svijetu i otkriti istinu o tome da je čovjek počinio najveće zločine protiv čovječanstva jer je pratio norme koje mu je zadao režim koji je vladao iz pogrešnih razloga.