Među pravopisne znakove hrvatskoga jezika spada točka.
Prema punoj definicija točka je: pravopisni znak kojim se obilježava dovršenost rečenice, skraćenost riječi ili izraza, redoslijed jedinice u nizanju i odijeljenost članova višeznamenkaste brojke.
Ona se ostvaruje u određenim kontekstima u pisanom tekstu:
- na kraju izjavne rečenice
- iza rednih brojeva
- na kraju uspravnog nabrajanja
- iza većih kratica
- ispred drugih pravopisnih znakova
- iza primjera koji je izjavna rečenica u rečenici koja ga objašnjava
- za naslova, podnaslova ili natpisa koji prethodi tekstu u istome redu
- između podataka u pojedinim sustavima pisanja bibliografskih jedinica
Tako se točka ne ostvaruje iza godine i stranice pri navođenju bibliografskoga podatka u tekstu.
Primjer: (Silić i Pranjković 2005: 97)