Pravopis često nema veze s artikulacijom pojedinih glasova u riječima. Tomu je tako jer mi poneke glasove, zbog glasovnih promjena, izgovaramo, ali ih tako ne bilježimo. Do takvih problema često dolazi kada govorimo o glasovnoj promjeni suglasnika koji se jednače po zvučnosti.
Tako često ne znamo bismo li napisali: podsjetnik ili potsjetnik te prethodnik ili predhodnik.
Do bilježenje glasovne promjene konsonanata po zvučnosti dolazi na svim jezičnim granicama, ali se promijene ponekad bilježe, a ponekad se ne bilježe.
Prema pravilu bilježenja glasova koji se izgovorno jednače po zvučnosti ta se promjena ne bilježi kada se glas d nađe ispred glasova c, č, ć, s i š. U svim ostalim primjerima promjena se bilježi u pismu.
Zbog toga se pravilo piše prethodnik, a izgovorit ćemo isto /prethodnik/ jer se zvučni glas d ispred h mijenja u svoj zvučni bezvučni parnjak t.