Sastavljeno i rastavljeno pisanje nerijetko je problem u hrvatskom jeziku jer, najčešće zbog pogrešnih izgovora, ne znamo bismo li neke riječi napisali zajedno ili odvojeno.
Tako se i neke višerječnice pišu odvojeno kao što su neodređene zamjenice tvorene s pomoću sastavnica ni i i: nitko, ništa, ničiji, nikoji, nikakav, nikolik i itko, išta, ičiji, ikoji, ikakav, ikolik. I to najčešće u izrazima s prijedlozima na, o, od, po, pred, s, u, za.
Ove se riječi pišu odvojeno po redu: veznik, prijedlog i zamjenica.
Ne bih to učinio ni za što na svijetu., a ne: Ne bih to učinio za ništa na svijetu.
Ni od koga nema ni traga ni glasa., a ne: Od nikoga nema ni traga ni glasa.
Ne klečim ni pred kim., a ne: Ne klečim pred nikim.
Ni o čemu ne želim pričati s njime., a ne: O ničem ne želim pričati s njime.