Budući na to da u hrvatskom jeziku imamo dva potvrđena fonema koja rabimo u pismu, /đ/ i /dž/, ponekad ne znamo koji točno koristimo u pismu jer ih glasovno ne razlikujemo. Tomu je tako jer se njihov izgovor većinom neutralizirao te najčešće izgovaramo neki srednji glas između ova dva fonema.
Točno je napisati đakon. Kao što je ispravno napisati: Đurđica, đak, grožđe i porođaj. Najčešće je ovaj glas nastao fuzijskom jotacijom glasa d s jotom: grozd-j-e ili porod-jaj-0.
Imenica đakon je posuđenica kod koje je došlo do jotacije: lat. diaconus ← grč. diákonos.
Primjer: Đakon Petar imao je predivnu propovijed.
Glas /dž/ koristimo samo u posuđenicama u kojima je u jeziku domaćinu bio fonem /j/. Tako imamo: džuboks, džoker, džem ili džip.