Imenice ženskoga roda koje završavaju na -ka, -ga i -ha nerijetko nam zadaju muku prilikom deklinacije. Imenice ovoga tipa mogu i ne moraju provoditi sibilarizaciju: baka – baki, četka – četki, duga – dugi, juha – juhi, kocka – kocki, lutka – lutki.
Tako u imenici čestitka može i ne mora doći do sibilarizacije i gubljenja suglasnika. Takve su imenice najčešće one koje završavaju na -tka. Takva je i imenica: motka-motki/motci, pripovijetka – pripovijeci / pripovijetci / pripovijetki i tetka – tetki / tetci.
Tako se u spomenutom primjeru može i ne mora ostvariti sibilarizacija.
Primjer: Došao sam do najnapetijeg dijela u knjizi ili Došao sam do najnapetijeg dijela u knjigi.