Što je ugovor o radu i što sve treba sadržavati?
Shutterstock

Što je ugovor o radu i kojih 9 stvari mora sadržavati?

Ugovor o radu dokument je kojim se zasniva radni odnos između radnika i poslodavca i njegovim se sklapanjem definiraju u sva prava i obaveze. Ugovorom o radu sam poslodavac konkretno određuje način i mjesto obavljanja posla i svojim je radnicima dužan osigurati sigurna uvjete za rad sukladno svim zakonima i propisima. Ugovor o radu konkretno predstavlja temelj samog postojanja radnog odnosa, a spomenuta se prava i obaveze uređuju Zakonom o radu, kolektivnim ugovorom, sporazumom radničkog vijeća s poslodavcem te pravilnikom o radu.

U nastavku ovog članka možete pročitati detaljnije informacije o tome tko sklapa ugovor o radu, u kojem se obliku ugovor o radu sklapa, koje sve obavezne elemente mora sadržavati i kada prestaje važiti.

Ugovor o radu
Shutterstock

Tko sklapa ugovor o radu?

Kao što smo već ranije spomenuli, ugovor o radu sklapaju poslodavac i radnik. Poslodavac je svaka pravna ili fizička osoba koja nekog zapošljava i koja je svom radniku obavezna dati određenu sigurnost na radu i posao te mu u zamjenu za obavljanje rada isplatiti plaću. Radnikom se smatra fizička osoba koju je zaposlio poslodavac i radnik je osoba koja je obavezna postupati prema uputama i pravilniku poslodavca u skladu s vrstom rada koju obavlja.

Zakon o radu nalaže da se ne smije zaposliti osoba mlađa od 15 godina.

Svaki se ugovor o radu sklapa u pisanom obliku, a ako neki ugovor u nekom slučaju nije sklopljen u tom obliku, poslodavac je dužan radniku prije početka rada izdati pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru. Ako poslodavac prije početka rada s radnikom ne sklopi ugovor o radu u pisanom obliku niti mu izda pisanu potvrdu o tom ugovoru smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu na neodređeno.

Ugovor o radu na neodređeno vrijeme

Ugovor o radu sklapa se na neodređeno vrijeme, osim kada Zakonom nije drugačije određeno te takav ugovor obavezuje stranke sve dok ne prestane na jedan od zakonom predviđenih načina. Kao što smo ranije spomenuli, ako ugovor o radu nije određeno vrijeme na koje je sklopljen smatra se da je sklopljen na neodređeno.

Ugovor o radu na određeno vrijeme

S druge strane, ugovor o radu može se iznimno skupiti na određeno vrijeme čime se zasniva radni odnos čiji je prestanak unaprijed utvrđenih određenim rukom izvršenjem određenog posla ili na stupanjem određenog događaja.

Prvi ugovor o radu na određeno vrijeme može biti sklopljen na razdoblje duže od tri godine, ali tada poslodavac s istim radnikom ne može sklopiti sljedeći uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme. Ako je ugovor o radu sklopljen u trajanju kraćem od tri godine, ukupno trajanje svih ugovora ne smije trajati dulje od tri godine, osim kada se radi o zamjeni privremeno odsutnog radnika ili je to uređeno zakonom ili kolektivnim ugovorom. Poslodavac s istim radnikom smije sklopiti svaki sljedeći uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme, samo ako za to postoji objektivan razlog koji u tom ugovoru mora biti naveden.

Protekom roka od tri godine smatrat će se da je radnik sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme, s time da tijekom trogodišnjeg razdoblja u radnom odnosu nema prekida u trajanju od dva mjeseca ili više.

Što sadrži ugovor o radu?

Prema Zakonu o radu, ugovor o radu mora sadržavati sljedeće podatke:

a) podatke o ugovornim stranama i njihovom prebivalištu odnosno sjedištu – navode se tvrtka i sjedište poslodavca te ime, prezime i prebivalište radnika

b) podatke o mjestu rada, a ako ne postoji stalno ili glavno mjesto rada, tada napomenu da se rad obavlja na različitim mjestima

c) podatke o nazivu, naravi ili vrsti rada (radnog mjesta) na koji se radnik zapošljava ili kratak popis ili opis poslova

d) podatke o danu početka rada

e) podatke o očekivanom trajanju ugovora, ako je riječ o radu na određeno vrijeme

f) podatke o trajanju plaćenoga godišnjeg odmora na koji radnik ima pravo, a ako se takav podatak ne može dati u vrijeme sklapanja ugovora odnosno izdavanja potvrde, ugovor treba sadržavati podatke o načinu određivanja trajanja toga odmora

g) podatke o otkaznim rokovima kojih se moraju pridržavati radnik odnosno poslodavac, a kada se takav podatak ne može dati u vrijeme sklapanja ugovora odnosno izdavanja potvrde, ugovor treba sadržavati podatke o načinu određivanja otkaznih rokova –

h) podatke o primitcima radnika – osnovnoj plaći, dodacima na plaću te razdobljima isplate primanja

i) podatke o trajanju redovitoga radnog dana ili tjedna

Ugovor o radu
Shutterstock

Probni rad

Probni rad ugovara se posebnom odredbom Ugovora o radu. Probni rad može trajati najduže šest mjeseci, i tijekom tog razdoblja poslodavac može otkazati ugovor ako ocijeni da radnik ne zadovoljava zahtjevima posla. Kod ugovorenog probnog rada otkazni rok je najmanje sedam dana.

Prije početka rada poslodavac mora radnika upoznati s propisima u vezi s radnim odnosima, s organizacijom rada, te zaštitom zdravlja i sigurnosti na radnome mjestu. Mnoga pitanja koja se tiču radnih prava i organizacije rada nisu uređena samo Zakonom o radu i ugovorom o radu, već i pravilnikom o radu (koji donosi poslodavac), ili kolektivnim ugovorom (koji sklapaju sindikat i poslodavac). Riječ je o važnim dokumentima koji radniku moraju biti dostupni i s čijim sadržajem radnik mora biti upoznat kako bi znao braniti svoja prava.

Prestanak ugovora o radu

Ugovor o radu prestaje:

  • smrću radnika
  • smrću poslodavca fizičke osobe ili prestankom obrta po sili zakona ili brisanjem trgovca pojedinca iz registra u skladu s posebnim propisima
  • istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme
  • kada radnik navrši šezdeset pet godina života i petnaest godina mirovinskog staža, osim ako se poslodavac i radnik drukčije ne dogovore
  • sporazumom radnika i poslodavca
  • dostavom pravomoćnog rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti za rad
  • otkazom
  • odlukom nadležnog suda

Plaća

Plaća je naknada koju radnik dobiva za svoj rad. Zbog toga je važno unaprijed znati o kojem je iznosu riječ i kako se on točno određuje.

Plaća koju je poslodavac dužan isplatiti radniku zapravo je bruto plaća. Osim iznosa koji se isplaćuje na račun radnika (neto plaća), u bruto plaću ulazi i iznos koji poslodavac u ime radnika uplaćuje za poreze i doprinose.

Ako plaća nije obračunata i isplaćena na zakonit način (npr. jedan dio plaće ne ide preko računa), osim što vara državu, poslodavac izravno oštećuje i samog radnika. Isplata plaće ili dijela plaće ‘na ruke’ je protuzakonita.

Plaća se obično isplaćuje jednom mjesečno i to za rad u prethodnome mjesecu. Ugovorom o radu određuje se datum do kojeg poslodavac mora isplatiti plaću. Najkasnije 15 dana od isplate plaće, poslodavac je dužan radniku dostaviti obračun plaće da bi mogao vidjeti kako je utvrđen njezin iznos i provjeriti je li sve dobro obračunato i uplaćeno.

Iz obračuna se mora vidjeti koliko je sati radnik odradio, je li uplaćena naknada plaće za vrijeme kad opravdano nije radio (npr. za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ili bolovanja) i je li dodatno plaćen prekovremeni rad.

Na obračunu se također mora vidjeti iznos poreza na dohodak i prireza, te doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje.

Ako poslodavac ima neko potraživanje prema radniku, može ga odbiti od plaće samo ako mu je radnik prethodno potpisao suglasnost za to.

U Hrvatskoj postoji zakonski propisana minimalna plaća, čiji se iznos određuje svake godine. Bez obzira na to koji posao radio, i kod kojeg poslodavca, nitko ne smije za puno radno vrijeme biti plaćen manje od minimalne plaće.

Minimalna plaća za 2024. godinu iznosi 700,00 eura bruto.

Kroz kolektivne pregovore radnici, udruženi i organizirani u sindikate, nastoje s poslodavcima dogovoriti plaće za različita radna mjesta, vodeći pritom računa i o rezultatima poslovanja i o životnim troškovima radnika. Ponekad se kolektivno pregovara samo za jedno poduzeće, a ponekad se (granski) pregovara o najnižim obaveznim plaćama za cijeli sektor.

U Hrvatskoj su na snazi dva granska kolektivna ugovora koja obavezuju sve poslodavce u tim djelatnostima – riječ je o graditeljstvu i ugostiteljstvu. Ako radite u jednoj od tih djelatnosti, na vas se primjenjuju odredbe granskog kolektivnog ugovora o najnižim plaćama za pojedine grupe poslova, kao i niz drugih prava.

Ugovor o radu
Shutterstock

Radno vrijeme

Punim radnim vremenom obično se smatra 40 sati tjedno, iako radnici mogu raditi i manje ili više od toga.

Osim ukupnoga broja sati, važan je i njihov raspored. Većina radnika ima jednaki raspored radnog vremena, što znači da rade osam sati svakoga dana. Ako postoji potreba da se nekim danom radi više, to se onda računa kao prekovremeni sat i dodatno se plaća.

Neki radnici ipak rade u nejednakom rasporedu radnog vremena, što znači da im je radno vrijeme nekim danima duže, a nekima kraće (npr. ponedjeljkom i utorkom se radi po 10 sati, a drugim danima kraće), s time da ukupno tjedno radno vrijeme opet iznosi 40 sati.

Osim nejednakog rasporeda radnog vremena, postoji i preraspodjela radnog vremena. Preraspodjela je namijenjena poslovima kod kojih postoje velike razlike u intenzitetu tijekom godine (sezonski poslovi u poljoprivredi i turizmu, graditeljstvo…).

Ako koriste preraspodjelu, poslodavci mogu rad organizirati tako da se tijekom sezone radi npr. i po 12 sati dnevno, ali se dodatni sati ne plaćaju kao prekovremeni rad, nego se bilježe i u zamjenu radnik izvan sezone (npr. tijekom zime) radi kraće ili dobiva odgovarajući broj plaćenih slobodnih dana.

Preraspodjela je složen institut i mora biti ugovorena kolektivnim ugovorom ili uređena određenim pravnim aktom poslodavca. Kako bi se spriječile moguće zloupotrebe (neopravdano korištenje preraspodjele kako bi poslodavac izbjegao dodatno plaćanje prekovremenog rada), najbolje ju je ugovarati kolektivnim ugovorom te imati sindikat koji nadzire zakonitost njezine primjene.

U svim slučajevima koji izlaze izvan okvira uobičajenog radnog vremena, kao što su prekovremeni rad, nejednaki raspored i preraspodjela, postoje određena ograničenja vezana uz najveći dopušteni broj radnih sati.