paradigma
Shutterstock.com

Što je to paradigma? 5 činjenica koja nalaže

Znanstvena paradigma je okvir koji sadrži sva općeprihvaćena stajališta o temi, konvencije o tome u kojem smjeru treba ići istraživanje i kako ga treba izvoditi. Filozof Thomas Kuhn, tvorac pojma “paradigma”, predložio je da ona uključuje “prakse koje definiraju znanstvenu disciplinu u određenom trenutku u vremenu”. Paradigme sadrže sve različite, utvrđene obrasce, teorije, uobičajene metode i standarde koji nam omogućuju da prepoznamo pripada li eksperimentalni rezultat nekom području ili ne.

Znanost napreduje prikupljanjem podataka za hipotezu koji s vremenom postaju modeli i teorije. Međutim, sami ti modeli i teorije postoje unutar šireg teorijskog okvira. Rječnik i pojmovi u tri Newtonova zakona ili središnja dogma u biologiji primjeri su znanstvenih “otvorenih izvora” koje su znanstvenici usvojili i koji sada čine dio znanstvene paradigme. Također, paradigme su povijesno i kulturno vezane. Na primjer, moderni kineski medicinski istraživač s iskustvom u istočnoj medicini djelovat će unutar drugačije paradigme od liječnika koji je djelovao u zapadnom svijetu u 19. stoljeću.

paradigma
Wikimedia Commons
Thomas Kuhn, utemeljitelj izraza ‘paradigma’

Odakle dolazi paradigma?

Spomenutog filozofa Kuhna zanimalo je kako sveobuhvatne teorije koje imamo o samoj stvarnosti utječu na modele i teorije koje stvaramo o stvarnosti unutar te paradigme.

Paradigma nalaže:

  • ono što se promatra i mjeri
  • pitanja koja postavljamo o tim opažanjima
  • kako su pitanja formulirana
  • kako se interpretiraju rezultati
  • kako se istraživanje provodi

Mnogi studenti koji se odluče studirati znanost čine to s uvjerenjem da odlaze na najracionalniji način učenja o objektivnoj stvarnosti. Ali znanost, kao i svaka druga disciplina, podložna je ideološkim idiosinkrazijama (svojevrsnoj odbojnosti prema nekome / nečemu), predrasudama i skrivenim pretpostavkama. Ustvari, Kuhn je snažno sugerirao da istraživanje u duboko ukorijenjenoj paradigmi neizbježno završi jačanjem te paradigme, budući da se sve što joj je u suprotnosti zanemaruje ili se probija kroz unaprijed postavljene metode dok se ne uskladi s već uspostavljenom dogmom.

Skupina već postojećih dokaza u vezi neke teme uvjetuje i oblikuje prikupljanje i tumačenje svih naknadnih dokaza. Izvjesnost da je sadašnja paradigma sama stvarnost upravo je ono što toliko otežava prihvaćanje alternativa. Iako se Kuhn usredotočio na znanost, njegova zapažanja o paradigmama odnose se na druge discipline. Francuski filozof, Michel Foucault, bio je poznat po svom seciranju diskursa, koji se mogu shvatiti kao jezik i simboli korišteni za “cementiranje” paradigme. Mnogi moderni povjesničari mogu uvjerljivo govoriti o paradigmama prošlosti. To je, naravno, lakši zadatak nakon što više nisu u tim paradigmama!

Promjena paradigme

Vrlo je uobičajeno da znanstvenici odbace određene modele ili izaberu nove teorije. Međutim, s vremena na vrijeme, unutar teme nakupi se dovoljno anomalija da se cijela paradigma mora promijeniti kako bi im se prilagodila. Kuhn je vjerovao da znanost ima razdoblja strpljivog prikupljanja podataka unutar paradigme, pomiješana s povremenim revolucijama kako je paradigma sazrijevala. Promjena paradigme nije prijetnja znanosti, već je to sam način na koji ona napreduje.

“Normalna” znanost je znanstveni proces koji ide korak po korak, koji se strpljivo nadograđuje na prethodna istraživanja. Alternativna znanost, često “rubna znanost”, dovodi u pitanje samu paradigmu. Kuhn je vjerovao da će paradigma napraviti iznenadni skok s jedne na drugu (promjena paradigme), pri čemu se nova paradigma ne gradi na temeljima stare, već potpuno mijenja pravila za tu novu. Oni koji vole i prate emisiju Na rubu znanosti voditelja Krešimira Mišaka vjerojatno imaju barem nekakve obrise o čemu se ovdje radi…

Primjer promjene paradigme

Mnogi fizičari u 19. stoljeću bili su uvjereni da je Newtonova paradigma, koja je vladala 200 godina, vrhunac otkrića i da je znanstveni napredak više-manje pitanje dorade. Kada je Einstein objavio svoje ideje o općoj teoriji relativnosti, to nije bila samo još jedna ideja koja se mogla udobno uklopiti u postojeću paradigmu. Umjesto toga, sama Newtonova fizika delegirana je kao posebna podklasa šire paradigme koju je uvela Opća relativnost. Tri Newtonova zakona još uvijek se vjerno podučavaju u školama, no sada djeluje unutar paradigme koja te zakone stavlja u puno širi kontekst.

Zanimljivo je da je Kuhnova teorija sama po sebi bila nešto što je promijenilo filozofiju i znanost u to vrijeme, jer znanstvenici nisu bili navikli razmišljati o tome što da rade u takvim metafizičkim terminima. Danas se Kuhnove teorije shvaćaju kao dio veće promjene paradigme u društvenim znanostima, a također su modificirane od svoje izvorne objave. Kuhn je kasnije priznao da bi proces znanstvenog napretka mogao biti postupniji. Na primjer, teorija relativnosti nije u potpunosti dokazala da je Newton bio u krivu, već je samo preoblikovala njegovu teoriju. Čak je i Kopernikanska revolucija (heliocentrični sustav) bila malo postupnija u zamjeni Ptolemejevih uvjerenja (geocentrični sustav).

Pojam paradigme usko je povezan s platonskim i aristotelovskim pogledima na znanje. Aristotel je vjerovao da se znanje može temeljiti samo na onome što je već poznato, na temelju znanstvene metode. Platon je vjerovao da znanje treba prosuđivati prema tome što bi nešto moglo postati, krajnjem rezultatu ili konačnoj svrsi. Platonova je filozofija više nalik na intuitivne skokove koji uzrokuju znanstvenu revoluciju. Aristotel je težio, pak, strpljivom prikupljanju podataka.