Egzorcizam je postupak ili obred istjerivanja „zlog demona“ iz opsjednute osobe, a prisutan je diljem svijeta, čak i u najprimitivnijim zajednicama. Ipak, većina ljudi egzorcizam najviše veže za Katoličku crkvu, kod koje je egzorcizam reguliran kanonskim pravom, a svakako treba naglasiti da postoji i posebna grana koja se bavi egzorcizmom: demonologija.
Svi oni koji su gledali film „Egzorcist“ iz 1973. godine, remek djelo poznatog američkog redatelja Williama Friedkina, još uvijek se sjećaju straha i jeze koje su osjećali za to vrijeme. Scena u kojoj se opsjednutoj djevojčici glava okrene za 360 stupnjeva postala je jedna od najpoznatijih u povijesti horor filmova. Egzorcizam mnogi smatraju velikim misterijem, slično kao Keopsove piramide ili pak Illuminate.
Ovaj film, koji je dobio i nominaciju za Oscara, jedan je od najboljih filmova koji se bavi temom egzorcizma, a po mišljenju Vatikana i najvjerodostojniji jer po njihovim tvrdnjama najtočnije opisuje stvaran rad svećenika egzorcista i najbolje opisuje kako izgleda opsjednutost vragom.
Egzorcizam u Katoličkoj Crkvi i drugim religijama
Egzorcizam je praksa koja se odvija u okviru vjerskih uvjerenja i tradicija a koju prati velika tajnovitost, a nerijetko i kontroverze.
U Katoličkoj crkvi egzorcizam postoji još o samog nastanka vjere te se spominje i u Bibliji, već u doba ranog kršćanstva smatrao se legitimnom praksom.
Srednji vijek uveo je razvoj liturgije vezane uz egzorcizam što zapravo znači da je Crkva uvela protokole o njima. Ipak, većina egzorcizma je bila brutalna i ne na ponos Crkvi.
Tek sredinom 20. stoljeća, nakon Drugog vatikanskog koncila, Crkva je uvela propise po kojima se egzorcizam mora vršiti i odredila koji se liturgijski obredi moraju pratiti.
Katolička Crkva ima svoje službene egzorciste koji obavljaju egzorcizme prema određenim protokolima. Jedan od poznatih egzorcista je Gabriele Amorth, talijanski svećenik koji je izveo na tisuće egzorcizama tijekom svoje karijere.
Otac Amorth je stekao međunarodno priznanje u području demonologije, a napisao je i velik broj knjiga o tome koje su prevedene na mnoge jezike.
Egzorcizam na sličan način postoji i u ostalim religijama. U islamu se on naziva „rukja“, a odnosi se na čitanje stihova iz Kur’ana kako bi se istjerale negativne sile. Njih izvodi „ruqjah“, osoba koja u Islamu predstavlja egzorcista.
Slično je i u hinduizmu, gdje se opsjednutu osobu izlaže dimu, svetim vodama i mirisima, a sve prati ponavljanje iste mantre.
U Africi su za egzorcizam zaduženi šamani koji izvode razne obrede koji uključuju pjevanje, plesanje, korištenje bubnjeva i amajlija, ali i raznih biljnih napitaka za koje se vjeruje da pomažu očistiti tijelo i duh od zlih sila.
Tko je Gabriele Amorth?
Otac Gabriel Amorth bio je najpoznatiji vatikanski egzorcist i vođa Međunarodne udruge egzorcista. Ovaj kontroverzni talijanski svećenik rođen je daleke 1925. godine u Modeni u Italiji, a službeni egzorcist postao je tek 1986. godine.
Po svojim tvrdnjama on je tijekom karijere izveo više od 50 tisuća uspješnih egzorcizama, a postao je poznat diljem svijeta po svojim tvrdnjama da su Staljin i Hitler bili ljudi koje je opsjeo vrag te da bi Harry Pottera trebalo zabraniti jer promovira magiju.
Amorth je umro 2016. godine, a prije nego što je umro predao je prava na ekranizaciju svojih knjiga pod nazivom „Egzorcist govori“ i „Novi izvještaji jednog egzorcista“ po kojima je snimljen najnoviji film s Russellom Croweom.
Film „Papin egzorcist“ inspiriran je životom i radom egzorcista Amortha te je bio jedan od filmskih hitova 2023.
Egzorcizam – 7 najpoznatijih primjera iz svijeta
1. Anneliese Michel
Jedan od nama ne tako dalekih primjera za egzorcizam je onaj koji je obavljen nad mladom Anneliese Michel, iz malog gradića u Bavarskoj. On se dogodio 1976. godine, a mlada djevojka je iste godine i umrla, sa samo 23 godine. Prema događajima iz njenog života snimljen je i film „The Exorcism of Emily Rose“.
Anneliese je rođena 1952. godine, u jako pobožnoj obitelji, u kojoj je majka bila predvodnik pobožnosti. Njena je majka rodila Anneliese van braka, čime je nanijela sramotu svojoj obitelji i ostatak života se trudila skinuti sramotu sa sebe strogim katoličkim životom.
Anneliese je živjela okružena ljudima koji su stalno tražili iskupljenje od grijeha pa se ubrzo i sama tako počela osjećati. Nakon nekog vremena Anneliese je počela pokazivati znakove mentalnog poremećaja.
Kao 16-godišnjakinja počela je doživljavati epizode hodanja u transu, nesvjesna okoline, te je počela dobivati napadaje i mokriti u krevet. Neurolog joj je dijagnosticirao epilepsiju i propisao lijekove, ali stanje joj se pogoršavalo unatoč lijekovima što je utjecalo na njenu psihu.
Anneliese ja pala u duboku depresiju, toliko duboku da je počela razmišljati o samoubojstvu. Tvrdila je da čuje glasove i vrlo je često spominjala da joj se prikazuje vrag, zbog čega je sama počela tvrditi da su je opsjeli demoni.
Sama je uspjela uvjeriti druge u svoju opsjednutost, osobito nakon što je počela loše reagirati na svetu vodu i katoličke relikvije, a posebno ih je uplašilo njeno kompulzivno ponašanje u kojem je ponavljala jedne te iste radnje i po stotinu puta.
Osim toga, ponekad se ponašala kao životinja i puzala po podu, jela nejestive stvari i provodila teror vrištanjem. Njeni su roditelji odlučili potražiti psihijatrijsku pomoć, ali ju je odbila, vjerujući da joj treba egzorcist.
Egzorcizam je izvršen mnogo puta tijekom 9 mjeseci, u kojima je otkriveno da se u njoj nalaze demoni najgorih ličnosti iz povijesti: Kaina, Jude, Nerona i Hitlera, ali i samog Lucifera.
Ukupan broj egzorcizama koji su svećenici izveli na njoj je gotovo 70, što je izuzetno visok broj za bilo kojeg egzorcista. Za vrijeme tih obreda morala je biti vezana za stolac jer je pokazivala nadljudsku snagu. Slomila je mnoge kosti i tetive prilikom svojih nadljudskih kretnji.
Anneliese je tada doživjela „otkrivenje“: smatrala je da mora žrtvovati vlastiti život kako bi iskupila tuđe grijehe. Prestala je konzumirati lijekove za epilepsiju i gotovo prestala jesti. Zbog svoje pothranjenosti je imala jako slab imunitet, pa ju je upala pluća gotovo ubila. Na kraju je ipak umrla zbog gladi i dehidracije. Na samrti je težila samo 30 kilograma.
Cijeli je slučaj na kraju završio na sudu jer su psihijatri tvrdili da je njena smrt bila nepotrebna i da joj roditelji nisu pružili skrb koju je trebala kao psihički bolesnik. Država je tužila i roditelje i svećenike, ali kazne koje su dobili su bile prilično blage: šestomjesečni zatvor i nekoliko uvjetnih osuda.
2. Roland Doe
Roland Doe ili Robbie Mannheim je ime koje možda nije poznato diljem svijeta, ali je vrlo poznato među ljudima koji vjeruju u demone i nadnaravno. Ovom se malenom dječaku život u potpunosti promijenio u trenutku u kojem je na poklon dobio ploču Ouija, ploču za „razgovor s ljudima s drugog svijeta“.
Nakon što je njegova omiljena teta Harriet umrla Roland ju je pokušao kontaktirati preko ploče, ali rezultat razgovora nije bio kontakt s tetom već opsjednutost od strane demona.
Od tog trenutka su se u obitelji Doe počeli događati razni paranormalni događaji: kreveti su se nekontrolirano tresli, slike padale sa zidova, čaše pucale same od sebe. Dječaku se zdravlje počelo pogoršavati, a sve je krenulo s misterioznim ogrebotinama i osipom. Roland je počeo govoriti na različitim jezicima, a nakon lošeg perioda postajao je sve snažniji.
Njegova majka se preselila u St. Louis jer je mislila da će sve prestati s preseljenjem u novi dom, ali napadaji su se i dalje nastavili, zajedno sa paranormalnim aktivnostima.
Tada je uz pomoć oca Bishopa uspješno izveden egzorcizam, i to u gradskoj bolnici. Demon je izašao iz dječaka, a soba u kojoj je napravljen egzorcizam više nikada nije bila korištena. Čitavo je krilo bolnice srušeno, ali prije rušenja u njemu je pronađen dnevnik oca Bishopa koji opisuje egzorcizam i upravo je ta knjiga bila temelj za roman „Egzorcist“ i istoimeni film Williama Friedkina kojeg smo spomenuli na početku teksta.
3. Clara Germana Cele
Clara je bila djevojka afričkog podrijetla koja je početkom 20. stoljeća živjela u Natalu na jugu Afrike. Za nju se tvrdilo da je sklopila pakt s vragom, a nakon što je počela pokazivati znakove opsjednutosti poput nadljudske snage i govorenja mnogo različitih jezika počelo se sumnjati da je opsjednuta.
Nakon što je postala izuzetno osjetljiva na sve religijske predmete, osobito blagoslovljenu vodicu, pozvan je egzorcist koji je nad ovom tinejdžericom svoj obred radio čak puna dva dana. Egzorcizam je bio uspješan i demon je navodno napustio njeno tijelo kada svećenik nije odustajao, iako mu je Clara čitavo vrijeme pokušavala izbaciti Bibliju iz ruke te mu fizički naškoditi.
4. Arne Cheyenne Johnson
Slučaj Johnson nije klasičan slučaj egzorcizma već slučaj ubojstva koji uključuje sasvim novu dimenziju jer optuženi je, ni manje ni više, tvrdio da je ubio jer ga je na to natjerao vrag ili demon.
1981. godine 19-godišnjak imenom Arne Cheyenne Johnson ubio je svog najmodavca Alana Bona, a na suđenju je njegov odvjetnik tvrdio da nije bio uračunljiv jer ga je opsjeo demon koji ga je tražio da to učini.
Ovo je bilo prvo ubojstvo u povijesti gradića Brookfielda, u državi Connecticut, a Arne se branio amnezijom. Njegova zaručnica je potvrdila da se on mjesecima ponašao čudno: režao je, halucinirao i padao u trans.
Kada je njegov slučaj stigao na sud, sudac je odbacio njegovu obranu da je ubio zbog svoje opsjednutosti, pa ga je osudio na ubojstvo iz nehata, što je značilo da je iz zatvora izašao već nakon 5 godina.
5. Slučaj Tanacu
Slučaj Tanacu dogodio se nedavno, 2007. godine, u Rumunjskoj i šokirao je ljude diljem svijeta. Irina Cornici, mlada redovnica stara 23 godine umrla je nakon „egzorcizma“ kojeg su nad njom proveli svećenik i četiri redovnice.
Irinu Cornici su svećenik i redovnice lancima privezali za raspelo te je ostavili gladnu i žednu nekoliko dana, kako bi iz nje „izgnali demone“. Također su joj začepili usta kako nitko ne bi mogao čuti njeno vrištanje.
Liječnik koji je ustanovio njenu smrt napisao je da je umrla od srčanog zastoja uzrokovanog navalom adrenalina kojeg je uzrokovao strah i nedostatak hrane i vode. Sud je i svećenika i redovnice osudio na višegodišnje kazne zatvora, ali po mnogima premale kazne s obzirom na način an koji je egzorcizam obavljen.
6. Michael Taylor
Još jedan poznati slučaj koji uključuje egzorcizam jest onaj o Michaelu Tayloru, mesaru koji se iz vrijednog radnika i obiteljskog čovjeka pretvorio u živčano rastrojenu osobu koja je počinila niz zločina.
Michael se sa svojom obitelji koja je uključivala ženu i četvero djece 1974. godine preselio u Yorkshire, u grad Ossett. Tamo se zaposlio kao mesar i ubrzo postao omiljen u susjedstvu.
Nakon što se priključio sekti „Sljedbenici kršćanstva“ počeo je pokazivati neobične znakove histerije i maničnog ponašanja. Počeo je vikati na ženu i djecu, odbijati druženje sa susjedima, a obiteljska pudlica više nije htjela biti u njegovoj blizini.
Michel je počeo fizički nasrtati na druge ljude, ali i njegova je vlastita žena počela strahovati za vlastiti život jer je počeo razbijati namještaj po kući, budio se ured noći da jede svježe meso, a neki svjedoci su tvrdili da je počeo govoriti nekim njima potpuno nepoznatim jezikom.
U trenutku prisebnosti stigao je do svećenika i zamolio ga za pomoć, a svećenik je predložio egzorcizam, vjerujući da su ga opsjeli demoni.
Svećenik Peter Vincent obavio je egzorcizam koji je trajao nekoliko sati, ali je vjerovao da ga nije uspio napraviti u potpunosti. Tvrdio je da je Michael opsjednut sa mnogo demona te da nije uspio istjerati one najgore. Nažalost, to se pokazalo istinitim.
Taylor je ubrzo nakon postupka gotovo ubio svoju ženu, iskopavši joj oči i iščupavši joj jezik, a psa je zadavio golim rukama. Na ulici su ga prekrivenog krvlju uočili prolaznici nakon čega je uhićen.
Michael je proglašen neubrojivim i poslan u psihijatrijsku bolnicu u kojoj je proveo četiri godine. Kada je izašao pokušao je počiniti suicid nekoliko puta jer ga je obitelj u potpunosti odbacila zbog čega je pao u depresiju.
No demoni u njemu su ponovno oživjeli pa je gotovo 30 godina nakon napada na svoju obitelj uhićen zbog seksualnog zlostavljanja maloljetnice nakon čega je ponovno poslan na psihijatriju.
Iako većina ljudi vjeruje da je uistinu bio opsjednut, mnogi psihijatri su tvrdili da je bio psihički bolestan ali je podvrgavanje egzorcizmu kod njega „probudilo“ ono najgore u njemu. Što je istina vjerojatno se nikada neće saznati.
7. Anna Eklund
Još jedan šokantan primjer egzorcizma dolazi s početka 20. stoljeća, a američke novine Time izvještavale su podrobno o ovom događaju.
Danas se smatra da Anna Eklund nije pravo ime ove opsjednute djevojke, ali zna se da je bila riječ o vrlo pobožnoj djevojčici koja je živjela u obitelji koju je maltretirao njen otac, alkoholičar i nasilnik.
Kad je krenula u pubertet Anna je počela imati probleme s Crkvom i svetim predmetima: nije više mogla ući u Crkvu jer bi joj pozlilo, a crkveni predmeti poput križa ili Biblije postali su joj najgori neprijatelji. Osim toga, Anna se počela drugačije ponašati i što se tiče nekih drugih stvari.
U pomoć je pozvan svećenik Reisinger koji je 1912. godine proveo prvi postupak egzorcizma nad njom. On je bio djelomično uspješan te se činilo da joj je bolje.
Ipak, 16 godina kasnije egzorcizam je ponovno proveo isti svećenik, a za to vrijeme je Anna bila smještena u samostanu. Ovaj je put egzorcizam bio izveden uz pomoć još jednog svećenika, a Anna je reagirala mnogo strašnije nego prvi puta.
Zabilježene su sljedeće stvari: Anna je skakala po zidu, vrištala, radila grimase, pričala raznim jezicima (osim latinskog i hebrejskog tvrdi se da je govorila i poljskim i talijanskim jezikom), levitirala i slično. Sveta voda je na njenom tijelu izazivala opekotine, a često je ispuštala neljudske zvukove.
1929. godine Anna je bila izliječena i puštena, a smatra se da je umrla 1941. godine, te da je egzorcizam izveden dva puta na nju bio uspješan.
O njenom je slučaju snimljen i film „Egzorcizam Anne Eklund“.