Keopsova piramida (ili Velika piramida) ključni je simbol Egipta i posljednje od drevnih sedam svjetskih čuda. Nalazi se na visoravni Gize u blizini modernoga grada Kaira i građen je tijekom razdoblja od 20 godina za vrijeme vladavine kralja Kufua (2589. – 2566. g. pr. Kr., također poznatog kao Keops) iz 4. dinastije. Sve dok Eiffelov toranj nije dovršen u Parizu (Francuska 1889.), Keopsova piramida bila je najviša građevina napravljena ljudskim rukama na svijetu – rekord koji je čuvan više od 3.000 godina. Drugi su znanstvenici ukazali na toranj katedrale u Lincolnu u Engleskoj, izgrađen 1300. godine, kao strukturu koja je konačno nadmašila Keopsovu piramidu po visini.
Keopsova Piramida uzdiže se do visine od 146 metara s bazom od 230 metara i sastoji se od preko dva milijuna kamenih blokova. Neki od tih kamenova su tako goleme veličine i težine (kao što su granitne ploče u Kraljevoj komori) da se logistika njihovog podizanja i postavljanja tako precizno čini nemogućom prema modernim standardima. Keopsova piramida prvi je put istraživana modernim tehnikama i znanstvenom analizom 1880. godine od strane Sir Williama Matthewa Flindersa Petrieja (1853. – 1942.), britanskog arheologa koji je postavio standard za arheološke operacije u Egiptu općenito, a posebno u Gizi. Pišući o piramidi 1883. godine, Flinders Petrie je zabilježio:
Keopsova piramida posudila je svoje ime kao svojevrsnu uzrečicu za paradokse – i, kao što moljce privlači svijeća, tako piramida privlači teoretičare.
Iako postoje mnoge teorije o svrsi piramide, najšire prihvaćeno shvaćanje je da je izgrađena kao grobnica za kralja. Međutim, kako je točno izgrađens, još uvijek zbunjuje ljude u današnje vrijeme. Povjesničari još uvijek raspravljaju o teoriji o rampama koje se protežu oko vanjske strane konstrukcije kako bi pomaknuli blokove na svoje mjesto. Takozvane “rubne” ili “novodobne” teorije obiluju, u nastojanju da objasne naprednu tehnologiju potrebnu za strukturu, citirajući izvanzemaljce i njihove zamišljene česte posjete Egiptu u antici.
Te se teorije nastavljaju razvijati usprkos sve većem broju dokaza koji potvrđuju da su piramidu izgradili stari Egipćani koristeći tehnološka sredstva koja su im, najvjerojatnije, bila toliko uobičajena da nisu osjećali potrebu da ih zabilježe. Ipak, zamršenost unutarnjih prolaza, okana i odaja (Kraljevska odaja, Kraljičina odaja i Velika galerija), kao i obližnje Ozirisovo okno, zajedno s misterijom kako je Keopsova piramida uopće izgrađena i njezinom orijentacijom prema kardinalnim točkama, potiče upornost ovih rubnih teorija.
Još jedna dugotrajna teorija o konstrukciji piramide je da je izgrađena na leđima robova. Suprotno uvriježenom mišljenju da su egipatski spomenici općenito, a posebno Keopsova piramida, izgrađeni radom hebrejskih robova, piramide u Gizi i sve druge hramove i spomenike u zemlji izgradili su Egipćani koji su unajmljeni zbog svoje vještine i nagrađeni za svoj trud. Nikakvi dokazi bilo koje vrste, iz bilo koje ere egipatske povijesti, podupiru narativne događaje opisane u biblijskoj Knjizi Izlaska.
Egiptolozi Lehner i Hawass su 1979. godine otkrili i u potpunosti dokumentirali radničke domove u Gizi, ali čak i prije nego što su ovi dokazi izašli na vidjelo, drevna egipatska dokumentacija potkrijepila je plaćanje egipatskim radnicima za spomenike koje je sponzorirala država, a nije ponudila nikakve dokaze o prisilnom radu robovske populacije bilo koje određene etničke skupine. Egipćani iz cijele zemlje radili su na spomeniku, iz raznih razloga, kako bi sagradili vječni dom za svoga kralja koji će trajati kroz vječnost.
Keopsova piramida i Velika sfinga u Gizi
Piramide i visoravan Giza
Potkraj ranog dinastičkog razdoblja (oko 3150. – oko 2613. g. pr. Kr.) vezir Imhotep (oko 2667. – 2600. g. pr. Kr.) osmislio je način stvaranja složene grobnice, različite od bilo koje druge, za svoga kralja Džozera. Prije Džozerove vladavine (c. 2670. g. pr. Kr.) grobnice su građene od blata oblikovanog u oblike poznate kao mastabe. Imhotep je zamislio tada radikalni plan ne samo izgradnje mastabe od kamena, već i slaganja tih struktura jedne na drugu u koracima kako bi se stvorio ogroman, trajan spomenik. Njegova vizija dovela je do stvaranja Džozerove stepenaste piramide u Sakari, koja još uvijek stoji i danas, najstarije piramide na svijetu.
Ipak, stepenasta piramida nije bila “prava piramida” i, u razdoblju Staroga kraljevstva (oko 2613. – 2181. g. pr. Kr.) kralj Snofru (2613. – 2589. g. pr. Kr.) nastojao je poboljšati Imhotepove planove i stvoriti još impresivniji spomenik. Sa svojim prvim pokušajem, piramidom u Meidumu, nije uspio jer se previše udaljio od Imhotepovog dizajna. Snofru je naučio iz svoje pogreške i počeo raditi na drugoj, savijenoj piramidi, koja također nije uspjela zbog pogrešnih proračuna u kutu od baze do vrha. Nepokoleban, Snofru je preuzeo ono što je naučio iz tog iskustva i izgradio Crvenu piramidu, prvu pravu piramidu sagrađenu u Egiptu.
Izgradnja piramide zahtijevala je ogromne resurse i održavanje širokog spektra svih vrsta kvalificiranih i nekvalificiranih radnika. Kraljevi 4. dinastije, često nazivani “graditelji piramida”, mogli su upravljati tim resursima zbog stabilnosti vlade i bogatstva koje su mogli steći trgovinom. Jaka središnja vlada i višak bogatstva bili su vitalni za sve napore u izgradnji piramida i ti su resursi prešli sa Snofrua, nakon njegove smrti, na njegovog sina Kufua.
Čini se da je Kufu počeo raditi na izgradnji svoje velebne grobnice ubrzo nakon što je došao na vlast. Vladari Staroga kraljevstva upravljali su iz grada Memfisa, a obližnjom nekropolom Sakara već je dominirao kompleks Džozerovih piramida, dok je druga mjesta poput Dahšura koristio Snofru. Međutim, u blizini je bila i starija nekropola, a to je bila Giza. Kufuova majka, Heteferes I., tamo je pokopana i nije bilo drugih velikih spomenika koji su mu mogli konkurirati, pa je Kufu izabrao Gizu kao mjesto za svoju piramidu.
Izgradnja piramide
Prvi korak u izgradnji piramide, nakon odluke o najboljoj lokaciji, bio je organiziranje radničke snage i raspodjela resursa, a to je bio posao drugog najmoćnijeg čovjeka u Egiptu, vezira. Kufuov vezir bio je Hemiunu, njegov nećak, zaslužan za dizajn i izgradnju Velike piramide. Hemiunuov otac, Nefermaat (Kufuov brat) bio je Snofruov vezir u njegovim projektima izgradnje piramida i vjerojatno je mnogo naučio o gradnji iz tih iskustava.
Vezir je bio konačni arhitekt svakoga građevinskoga projekta i morao je delegirati odgovornost za materijale, transport, rad, plaćanja i sve druge aspekte posla. Pisane potvrde, pisma, dnevnički zapisi, službena izvješća do i od palače jasno pokazuju da je veliki građevinski projekt ostvaren u Gizi pod Kufuovom vladavinom, ali niti jedan od ovih dokaza ne upućuje točno na to kako je Keopsova piramida stvorena. Tehnološka vještina očita u stvaranju Keopsove piramide još uvijek mistificira znanstvenike i druge u današnje vrijeme. Egiptolozi Bob Brier i Hoyt Hobbs komentiraju iduće:
Zbog svoje goleme veličine, izgradnja piramida predstavljala je posebne organizacijske i inženjerske probleme. Izgradnja Velike piramide faraona Kufua, na primjer, zahtijevala je da se više od dva milijuna blokova teških od dvije do više od 60 tona oblikuje u strukturu koja pokriva dva nogometna igrališta i uzdiže se u savršenom piramidalnom obliku 146 metara u nebo. Njegova izgradnja uključivala je ogroman broj radnika što je zauzvrat predstavljalo složene logističke probleme u vezi s hranom, skloništem i organizacijom. Milijune teških kamenih blokova trebalo je ne samo iskopati i podići na velike visine, već ih je trebalo i precizno sastaviti kako bi se stvorio željeni oblik.
Upravo vještina i tehnologija potrebna za “stvaranje željenog oblika” predstavlja problem svakome tko pokušava razumjeti kako je Keopsova piramida izgrađena. Moderne teorije i dalje se oslanjaju na koncept rampi koje su bile podignute oko temelja piramide i rasle su više kako je struktura rasla. Teorija o rampi, o kojoj se još uvijek raspravlja, tvrdi da su se, nakon što je temelj bio čvrst, te rampe mogle lako podići oko građevine dok je građena i osiguravale su sredstva za vuču i postavljanje tona kamenja u preciznom redoslijedu.
Osim problema s nedostatkom drva u Egiptu da bi se napravilo obilje takvih rampi, uglari bi morali pomicati kamenje, i nemogućnosti pomicanja teških kamenih opeka i granitnih ploča na svoje mjesto bez dizalice (koju Egipćani nisu imali), najozbiljniji problem svodi se na potpunu nepraktičnost teorije rampe. Brier i Hobbs objašnjavaju:
Problem je fizikalni. Što je kut nagiba strmiji, potrebno je više napora da se predmet pomakne uz taj nagib. Dakle, kako bi relativno mali broj ljudi, recimo desetak, vuklo teret od dvije tone uz rampu, njezin kut ne bi mogao biti veći od otprilike osam posto. Geometrija nam govori da bi za postizanje visine od 146 metara, nagnuta ravnina koja se uzdiže za osam posto morala krenuti gotovo kilometar i pol od cilja. Izračunato je da bi bila potrebna izgradnja 1,5 km duge rampe koja bi se uzdizala uvis do Velike piramide koja je zahtijevala onoliko materijala koliko je potrebno za samu piramidu. Radnici bi morali izgraditi ekvivalent dvjema piramidama u vremenskom roku od 20 godina.
Varijaciju teorije rampe predložio je francuski arhitekt Jean-Pierre Houdin koji tvrdi da su rampe korištene unutar piramide. Houdin vjeruje da su rampe možda korištene izvana u početnim fazama izgradnje, ali kako je Keopsova piramida rasla, radovi su se obavljali iznutra. Iskopano kamenje je uneseno kroz ulaz i prebačeno uz rampe na svoje mjesto. To bi, tvrdi Houdin, objasnilo okna koja se nalaze unutar piramide. Ova teorija, međutim, ne uzima u obzir težinu kamenja ili broj radnika na rampi potrebnih da ih pomaknu za određeni kut unutar piramide.
Teorija rampe ni u jednom od ovih oblika ne uspijeva objasniti kako je Keopsova piramida izgrađena, dok mnogo zadovoljavajuća mogućnost leži točno ispod spomenika – visoka podzemna voda na visoravni Gize. Inženjer Robert Carson, u svom djelu “The Great Pyramid: The Inside Story”, sugerira da je Keopsova piramida izgrađena korištenjem vodene snage. Carson također predlaže korištenje rampi, ali na puno uvjerljiviji način – unutarnje rampe su dopunjene hidrauličkom snagom odozdo i dizalicama odozgo.
Iako Egipćani nisu poznavali dizalice kakve su poznate u današnje vrijeme, imali su đeram, dugačku motku s kantom i užetom na jednom kraju i protuutegom na drugom, koji se obično koristio za izvlačenje vode iz bunara. Hidraulička snaga odozdo, u kombinaciji s dizalicama odozgo, mogla je pomicati kamenje po unutrašnjosti piramide i to bi također objasnilo okna i prostore koji se nalaze u spomeniku koje druge teorije nisu uspjele u potpunosti objasniti.
Sasvim je jasno da je razina podzemne vode u Gizi i danas prilično visoka, a u prošlosti je bila viša. Egiptolog, Zahi Hawass, pišući o svom iskapanju Ozirisovog okna u blizini Velike piramide 1999. godine, primjećuje kako se “iskopavanje pokazalo kao vrlo zahtjevno uglavnom zbog opasne prirode posla uzrokovane visokim nivoom podzemne vode”. U istom članku, Hawass primjećuje kako su se 1945. godine vodiči u Gizi redovito nalazili u vodama ovog podzemnog okna i da je “dizanje nivoa vode u oknu spriječilo znanstvenike da ga dalje proučavaju”.
Nadalje, raniji pokušaji iskopavanja Ozirisovog okna (Selima Hassana 1930-ih) i promatranja (iako bez iskapanja) okna od strane Abdela Moneima Abu Bakra 1940-ih također bilježe ovu istu visoku razinu podzemne vode. Geološkim istraživanjima utvrđeno je da je visoravan Gize i okolno područje bilo mnogo plodnije u doba Starog kraljevstva nego danas te da bi razina podzemne vode bila viša.
S obzirom na to, Carsonova teorija o snazi vode korištenoj u izgradnji piramide ima najviše smisla. Carson tvrdi da je spomenik “mogao biti izgrađen samo uz pomoć hidrauličke energije – da je hidraulički transportni sustav postavljen unutar Velike piramide”. Iskorištavajući snagu visoke razine podzemne vode, drevni su graditelji mogli izgraditi piramidu mnogo razumnije nego nekim oblikom vanjskog sustava nagiba.
Nakon što je unutrašnjost bila dovršena, cijela je Keopsova piramida bila prekrivena bijelim vapnencem koji bi sjajio i bio vidljiv iz svih smjerova kilometrima oko mjesta. Koliko god da je Keopsova piramida danas impresivna, mora se priznati da je to sada spomenik u ruševinama jer je vapnenac davno otpao i korišten je kao građevinski materijal za grad Kairo, kao i za obližnji grad, drevni Memfis.
Kada je dovršena, Keopsova piramida se morala činiti kao najmarkantnija kreacija koju su Egipćani ikada vidjeli. Čak i danas, u svom jako istrošenom stanju, Keopsova piramida izaziva strahopoštovanje. Sama veličina i opseg projekta doslovno su nevjerojatni. Povjesničar Marc van de Mieroop piše:
Veličina je zapanjujuća – bila je visoka 146 metara, 230 metara s podnožjem. Procjenjujemo da je sadržavao 2.300.000 kamenih blokova prosječne težine 2 i 3/4 tone, a neki su težili i do 16 tona. Kufu je vladao 23 godine u skladu s Torinskim kraljevskim kanonom, što bi značilo da je tijekom njegove vladavine godišnje 100.000 blokova (dnevno oko 285 blokova ili jedan svake dvije minute dnevnog svjetla) moralo biti iskopano, transportirano, uređeno i postavljeno na mjesto… Konstrukcija je bila gotovo besprijekorna u dizajnu. Stranice su bile točno usmjerene prema kardinalnim točkama i bile su pod točnim kutom od 90 stupnjeva.
Ljudi koji su to postigli bili su kvalificirani i nekvalificirani radnici koje je država angažirala za projekt. Ovi su radnici ili dobrovoljno uložili svoje napore za otplatiti dug, za društveno korisni rad ili su dobili naknadu za svoje vrijeme. Iako je ropstvo bila institucija koja se prakticirala u starom Egiptu, nikakvi robovi, hebrejski ili drugi, nisu korišteni u izradi spomenika. Brier i Hobbs objašnjavaju logistiku operacije:
Da nije bilo dva mjeseca svake godine kada je voda Nila prekrivala egipatsko poljoprivredno zemljište, ostavljajući gotovo cijelu radnu snagu u stanju mirovanja, ništa od ove izgradnje ne bi bilo moguće. Tijekom takvih vremena, faraon je nudio hranu za rad i obećanje povlaštenog tretmana u zagrobnom svijetu gdje će vladati jednako kao što je činio u ovom svijetu. Dva mjeseca godišnje radnici su se okupljali od strane desetaka tisuća iz cijele zemlje kako bi prevezli blokove koje je stalna ekipa vadila tijekom ostatka godine.
Nadzornici su organizirali ljude u timove za prijevoz kamenja na saonicama, napravama koje su bile prikladnije od vozila s kotačima za premještanje teških predmeta po pokretljivom pijesku. Nasip, podmazan vodom, ublažio je povlačenje uzbrdo. Za držanje blokova na mjestu nije korištena žbuka, nego samo toliko točan spoj da su ove visoke strukture preživjele 4000 godina.
Godišnje plavljenje rijeke Nil bilo je ključno za život Egipćana jer je taložilo bogato tlo iz riječnoga korita po obradivim površinama na obali. Također je, međutim, obrađivanje te zemlje učinilo nemogućom za vrijeme potopa. Tijekom tih razdoblja vlada je osiguravala posao poljoprivrednicima kroz rad na njihovim velikim spomenicima. To su bili ljudi koji su radili stvarni, fizički posao u pomicanju kamenja, podizanju obeliska, izgradnji hramova, stvaranju piramida koje nastavljaju fascinirati i inspirirati ljude u današnje vrijeme.
Netočno je nastaviti inzistirati na tome da su ove strukture stvorili robovi s lošim tretmanom koji su bili prisiljeni na takvo stanje zbog svoje etničke pripadnosti. Biblijska Knjiga Izlaska kulturni je mit namjerno stvoren kako bi se jedna grupa ljudi koja živi u zemlji Kanaan razlikovala od drugih i ne bi je trebalo smatrati poviješću.
Keopsova piramida kao grobnica
Sav taj trud uložen je u stvaranje velebne grobnice za kralja za kojeg se smatralo da je, kao posrednik između bogova i naroda, zaslužan za najljepše grobnice. Teorije koje se tiču izvorne namjene Velike piramide kreću se od fantastičnih do apsurdnih i mogu se istražiti drugdje, ali kultura koja je proizvela spomenik smatrala bi je grobnicom, vječnim domom kralja.
Grobnice koje su iskopane diljem Egipta, od najskromnijih do najbogatijih primjera Tutankamona, zajedno s drugim fizičkim dokazima, jasno pokazuju staroegipatsko vjerovanje u život nakon smrti i brigu za dobrobit duše u novom svijetu. Grobni prilozi uvijek su stavljani u grobnicu pokojnika, kao i, u bogatijim grobnicama, natpisi i slike na zidovima (u nekim slučajevima poznati kao tekstovi piramida). Keopsova piramida jednostavno je najveći oblik jedne od ovih grobnica.
Argumenti protiv Velike piramide kao grobnice navode činjenicu da u njoj nikada nisu pronađene mumije ili grobni prilozi. Ovaj argument namjerno zanemaruje obilje dokaza o pljačkanju grobova od davnih vremena do danas. Egiptolozi od 19. stoljeća naovamo prepoznali su da je Keopsova piramida opljačkana u antici i, najvjerojatnije, u vrijeme Novoga kraljevstva (oko 1570. – 1069. g. pr. Kr.) kada je nekropola u Gizi zamijenjena područjem koje je danas poznato kao Dolina kraljeva u blizini Tebe.
Ovo ne znači da je Giza zaboravljena. Postoji dovoljno dokaza da su faraoni Novoga Kraljevstva poput Ramzesa Velikog (vladao 1279. – 1213. g. pr. Kr.) pokazali veliko zanimanje za to mjesto. Ramzes II. je dao izgraditi mali hram u Gizi ispred Sfinge u znak časti, a četvrti sin Ramzesa II., Khaemweset, bio je taj koji se posvetio očuvanju mjesta. Khaemweset nikada nije vladao Egiptom, ali je bio prijestolonasljednik čiji su napori da obnovi spomenike iz prošlosti dobro dokumentirani. On se zapravo smatra svjetskim “prvim egiptologom” zbog svog rada na restauraciji, očuvanju i bilježenju drevnih spomenika, a posebno zbog svog rada u Gizi.
Nadalje, radovi obavljeni na Ozirisovom oknu, i drugim područjima oko nalazišta, pokazali su aktivnost tijekom 26. dinastije Trećeg prijelaznog perioda (oko 1069. – 525. g. pr. Kr.) i u kasnom razdoblju (oko. 525. – 332. g. pr. Kr.). Giza je stoga bila aktivno mjesto kroz povijest Egipta, ali joj se nije uvijek pridavala onakva pozornost kakvu je dobivala tijekom Staroga kraljevstva.
Herodot, koji je pisao u 5. stoljeću prije Krista, izvijestio je da je Keopsova piramida bila opljačkana i da su posjetitelji na mjesto u to vrijeme ulazili kroz takozvani tunel pljačkaša stvoren otprilike 820. g. pr. Kr. od strane kalifa al-Ma’muna koji je pokušavao povratiti svo blago koje je Keopsova piramida držala unutra. Pljačkaši grobnica prije i poslije kalifa također su posjećivali piramidu prije iskopavanja u 19. stoljeću. Kakvo god blago Keopsova piramida sadržavala u doba Kufua, moglo se ukloniti u bilo kojem trenutku od Staroga kraljevstva nadalje.
Visoravan Giza
Nakon Kufuove smrti, njegov sin Kafra (r. 2558. – 2532. g. pr. Kr.) preuzeo je prijestolje i počeo graditi vlastitu piramidu pored očeve. Kralj Menkaura (r. 2532. – 2503. g. pr. Kr.) došao je nakon Kafre i slijedio istu paradigmu izgradnje svog vječnog doma u Gizi. Kafre i Menkaura dodali su vlastite hramske komplekse i spomenike, poput Velike sfinge u Gizi pod Kafreovom vladavinom, ali oni su bili manjeg opsega od Kufuova djela.
Nije slučajno niti misteriozno zašto je Keopsova piramida najveća, a druge dvije manje. Kako se razdoblje Staroga kraljevstva nastavljalo, s vladinim naglaskom na velike građevinske projekte, resursi su postajali sve oskudniji. Menkaurov nasljednik, Šepseskaf (r. 2503. – 2498. g. pr. Kr.) imao je resurse da dovrši Menkaurov kompleks piramida, ali si nije mogao priuštiti takav luksuz – pokopan je u skromnoj mastaba grobnici u Sakkari.
Ipak, Giza se i dalje smatrala važnim mjestom i sredstva su se izdvajala sve dok su bila dostupna za njezino održavanje. Giza je stoljećima bila napredna zajednica s hramovima, trgovinama, tržnicom, stambenim objektima i snažnim gospodarstvom. Pojedinci koji danas špekuliraju o usamljenoj, napuštenoj, mističnoj lokaciji Gize ignoriraju dokaze o tome kakav bi kompleks bio tijekom većeg dijela duge povijesti Egipta.
Današnje shvaćanje visoravni kao neke izolirane lokacije spomenika potiče teorije koje se ne slažu s onim što je Giza zapravo bila kada su ti spomenici izgrađeni. Teorije koje upućuju na misteriozne tunele ispod visoravni su razotkrivene, ali još uvijek postoje, uključujući nagađanja koja se tiču Ozirisovog okna.
Ovaj kompleks podzemnih odaja najvjerojatnije je iskopan, kao što Hawass tvrdi, u čast boga Ozirisa i možda je, ali i ne mora, biti mjesto gdje je kralj Kufu izvorno položen na počinak. Herodot spominje Ozirisovo okno (iako ne pod tim imenom, koje mu je tek nedavno dao Hawass) u pisanju o Kufuovoj grobnoj komori za koju se kaže da je bila okružena vodom. Iskopavanjem okna i komora pronađeni su artefakti koji datiraju od Staroga kraljevstva do Trećeg prijelaznog perioda, ali bez tunela koji se granaju ispod visoravni. Oziris, kao gospodar mrtvih, sigurno bi bio poštovan u Gizi, a podzemne odaje koje su ga priznavale kao vladara u zagrobnom životu nisu bile neuobičajene kroz povijest Egipta.
Iako su se Keopsova piramida u Gizi i ostale manje piramide, hramovi, spomenici i grobnice tamo nastavili poštovati kroz povijest Egipta, mjesto je propalo nakon rimske okupacije, a zatim i aneksije zemlje 30. godine prije Krista. Rimljani su koncentrirali svoju energiju na grad Aleksandriju i obilne usjeve koje je zemlja nudila, čineći Egipat rimskom “košarom kruha”, kako se kaže.
Mjesto je bilo manje-više zanemareno sve do Napoleonovog egipatskog pohoda 1798. – 1801. tijekom koje je poveo svoj tim učenjaka i znanstvenika da dokumentiraju drevnu egipatsku kulturu i spomenike. Napoleonov rad u Egiptu privukao je druge u zemlju koji su potom nadahnuli druge da je posjete, naprave vlastita opažanja i provedu vlastita iskapanja.
Tijekom 19. stoljeća, stari Egipat je sve više postajao predmetom interesa ljudi diljem svijeta. Profesionalni i amaterski arheolozi dolazili su u zemlju tražeći iskorištavanje ili istraživanje drevne kulture za vlastite ciljeve ili u interesu znanosti. Veliku piramidu prvi je u potpunosti profesionalno iskopao britanski arheolog Sir William Matthew Flinders Petrie čiji je rad na spomeniku postavio temelj za sve druge koji su ga slijedili do danas.
Flinders Petrie očito je bio zainteresiran za istraživanje svake nijanse Velike piramide, ali ne na štetu samog spomenika. Njegova su iskapanja obavljena s velikom pažnjom u nastojanju da se očuva povijesna autentičnost djela koje je ispitivao. Iako se ovo može činiti zdravorazumskim pristupom u današnje vrijeme, mnogi europski istraživači prije Flindersa Petriea, arheolozi profesionalci i amateri, odbacili su svaku brigu o očuvanju u nastojanju da iskopaju drevne riznice i vrate antikvitete svojim pokroviteljima.
Flinders Petrie pokušao je uspostaviti protokol u vezi s drevnim spomenicima u Egiptu kojeg se još uvijek pridržava. Njegova je vizija nadahnula one koji su došli nakon njega i uglavnom zahvaljujući njegovim naporima ljudi se i danas mogu diviti i cijeniti spomenik poznat kao Keopsova piramida u Gizi.