Svi volimo tipične priče o autsajderima. Svi smo navijali za Leicester 2016. kada je osvojio Premier ligu. Oni stariji sjećaju se kako je danska nogometna reprezentacija osvojila europski naslov 1992. godine. Ali, što ima toliko privlačnoga da navijamo za autsajdere? Zašto mučimo sami sebe podržavajući tim koji ima poveće šanse da izgubi? Njemačka riječ “schadenfreude” (ili “zluradost”, ako Vam je draža hrvatska inačica) donekle objašnjava zašto.
Porijeklom iz 18. stoljeća, “schadenfreude” je izraz koji se koristi za izražavanje iskustva zadovoljstva koje proizlazi iz svjedočenja tuđih nesreća. Zvuči sadistički, zar ne? Ali, znanost koja stoji iza toga zapravo je ono što nas tjera da podržavamo autsajdere. Kao nogometni navijači, kivni smo na moćne momčadi svijeta, poput Bayerna, Manchester Cityja i Paris Saint-Germaina (ako niste fanovi ovih klubova, naravno). Stoga nesvjesno uživamo u njihovim neuspjesima na terenu.
Tijekom godina bili smo blagoslovljeni nekim doista nevjerojatnim pričama o autsajderima. Grčka 2004. (prvak Europe), Montpellier 2012. (prvak Francuske) i Leicester 2016. (prvak Engleske) klasični su primjeri autsajdera u kojima manji tim prkosi izgledima da dođe do pobjede. Međutim, nijedan nije bio toliko šokantan kao izuzetan trijumf Danske na Europskom prvenstvu 1992. godine. Ne samo zato što se od Danaca nije očekivala titula, već zato što se uopće nisu kvalificirali za turnir…
U nastavku donosimo nevjerojatnu priču o putu Danske na Euro ’92….
Kvalifikacije za Euro ’92.
Točno, danska nogometna reprezentacija se zapravo nije kvalificirala za Euro ’92. na konvencionalan način. Uvučeni u povoljnu kvalifikacijsku skupinu s Austrijom, Farskim otocima, Sjevernom Irskom i Jugoslavijom, navijači Danske smatrali su da je ova skupina bila izvrsna prilika da se kvalificiraju za Euro. Nažalost (u to vrijeme) za Dansku, završili su drugi u kvalifikacijskoj grupi, unatoč tome što su pobijedili u šest utakmica od osam. Jugoslavija im je izmaknula na prvome mjestu za jedan bod, svladavši ih u Kopenhagenu u jednoj od odlučujućih utakmica. Dok bi u današnjim kvalifikacijama za Euro drugo mjesto bilo dovoljno za plasman, tada su se domaćinima na turniru pridruživali samo pobjednici sedam skupina.
Jugoslavija se trebala natjecati na turniru, ali nakon što je Srbija napala Hrvatsku započevši Domovinski rat, FIFA i UEFA su naknadno zabranile natjecateljski nogomet Jugoslaviji u posljednjem trenutku. Da stavimo u kontekst koliko je odluka pala u posljednji tren, jugoslavenski igrači već su sletjeli u zemlju domaćina Švedsku na pripreme za turnir. Danska nogometna reprezentacija je, s druge strane, bila spremna gledati turnir iz udobnosti vlastitih domova ili iz sportskog bara na plaži za vrijeme ljetnih vrućina.
Pretposljednjeg dana svibnja, samo dva tjedna prije početka turnira, Danski nogometni savez primio je službeni poziv od UEFA-e da zamijeni Jugoslaviju na Euru. Konsenzus diljem Europe bio je da danska nogometna reprezentacija nije predstavljala nikakvu značajnu prijetnju na turniru. S druge strane, Danska je taj turnir vidjela kao priliku da njeno ime bude vječno ispisano u povijesti europskih prvenstava. Već kad je to EP 1992. bilo prvo na kojemu su nogometaši imali svoja imena ispisana na dresovima…
Richard Møller Nielsen bio je danski izbornik tijekom cijele kvalifikacijske faze i za sam turnir. Unatoč medijskim zahtjevima da Nielsen odstupi s uloge izbornika nakon razočaravajuće kvalifikacijske kampanje, on je ostao na čelu, a ostalo je povijest. Kao branič tijekom svojih igračkih dana, Nielsen je bio poznat kao trener koji je težio obrambenim zadaćama zbog čega je njegove momčadi bilo vrlo teško pobijediti. U to je vrijeme danska nogometna reprezentacija bila relativno neiskusna momčad na europskoj pozornici, s 15 od 20 igrača su igrali u svojoj domovini.
Jedan od izuzetaka bio je kapetan Lars Olsen, koji je u Turskoj igrao za Trabzonspor. S 31 godinom, Olsen je bio najstariji igrač u danskoj momčadi, što je još jedan dokaz neiskustva te ekipe. Iako je bilo malo iskustva u momčadi, danska nogometna reprezentacija je imala nekoliko igrača koji su poboljšavali igru u svojim redovima. Između vratnica imali su čovjeka koji je postao vjerojatno najbolji vratar u povijesti engleske Premier lige, Petera Schmeichela. Uostalom, ne dobivate uzalud nadimak “Veliki Danac”. Na početku Eura ’92., Schmeichel je upravo završio svoju prvu punu sezonu u Manchester Unitedu pod vodstvom planetarno poznatog trenera Sir Alexa Fergusona.
U napadu se danska nogometna reprezentacija uvelike oslanjala na kreativnost i talent talismana Laudrupa. Možda znate da postoje dva Laudrupa. Dodajući još jedan obrat priči o Euru ’92., tehnički su oba brata Laudrup napustili reprezentaciju prije početka turnira. Nezadovoljni obrambenim stilom koji je gajio Nielsen, braća su donijela odluku da se povuku iz danske reprezentacije. Ali, u veljači 1992. godine, Brian Laudrup se predomislio, proglasivši se ponovno dostupnim za svoju selekciju. Unatoč svim naporima, Brian nije uspio nagovoriti svog starijeg brata Michaela da slijedi njegov primjer. Bio je to ogroman udarac za Dansku – čovjek pod nadimkom “Princ od Danske” neće biti na EP-u…
Čak i nakon Brianove odluke, i dalje su postojale sumnje u njegovu sposobnost. Još uvijek se oporavljao od ozljede križnih ligamenata zbog koje nije mogao igrati veći dio sezone 1991./92. u Bayern Münchenu. Postojala je zabrinutost da je Bayern požurio vratiti Laudrupa na terene, koji je imao katastrofalnu sezonu po svojim standardima. Za Nielsena je to bio rizik koji je bio spreman preuzeti, a trebao mu je samo jedan trenutak magije od Laudrupa da preokrene bilo koju utakmicu naglavačke. Pravo je pitanje poželi li Michael Laudrup i danas, 31 godinu nakon te europske smotre, vratiti vrijeme i nastupiti na tom turniru…
Skupina EP-a
Da se timovi koje je danska nogometna reprezentacija imala u grupi te 1992. godine nađu u istoj grupi danas, smatrali biste je skupinom smrti. Prva ekipa u skupini Danske bila je Švedska, domaćin turnira. S domaćom publikom iza sebe, Šveđani su bili momčad s kojom se teško bilo suočiti. Uz Dansku i Švedsku, u skupini 1 bila je Francuska, prvak Eura 1984. godine. Momčad puna talenta svjetske klase, uključujući karizmatičnu figuru Erica Cantonu, marljivog veznog igrača Didiera Deschampsa i “Le Présidenta”, Laurenta Blanca. Francusku je kao izbornik vodio na turniru nitko drugi nego kontroverzna figura i jedan od najboljih francuskih igrača ikada, Michel Platini.
Treća i posljednja momčad koja se pridružila Danskoj u skupini 1 bila je Engleska. Pod vodstvom talismana Garyja Linekera i “Psycha” Stuarta Pearcea u zadnjoj liniji, Engleska je sudjelovala na svom prvom turniru pod bivšim trenerom Watforda i Aston Ville, Grahamom Taylorom. Nakon četvrtog mjesta na Svjetskom prvenstvu 1990., u Engleskoj je raslo uvjerenje da bi ovo mogao biti “njihov turnir”. Izraz koji od tada, ustvari, neprestano slušamo…
U svojoj prvoj utakmici na turniru, danska nogometna reprezentacija remizirala je s Engleskom 0:0, pokazujući obrambenu stabilnost na kojoj je izgrađena Nielsenova trenerska karijera. U drugoj utakmici u skupini, Danci su izgubili tijesnim rezultatom 0:1 od domaćina Švedske, što znači da bi ih sve osim pobjede protiv favorita skupine Francuske eliminiralo s turnira, kao što su mnogi očekivali.
No, pred više od 25.000 navijača u Malmou, Danci su izvukli čudesnu pobjedu, porazivši Francusku 2:1 i osigurali drugu poziciju u skupini i mjesto u nokaut fazi. Danska nogometna reprezentacija povela je rano, u devetoj minuti, ali je Francuska uzvratila početkom drugog poluvremena. To je bilo sve dok bivši igrač Feyenoorda i Luton Towna, Lars Elstrup, nije postigao drugi pogodak u 78. minuti, najvažniji pogodak u njegovoj karijeri i pobjednički gol koji je Dansku doveo do nokaut faze. Prkoseći svim izgledima i sa samo deset dana priprema, danska nogometna reprezentacija prošla je u polufinale Eura. Turnir za koji se nisu niti kvalificirali.
Drama s Nizozemskom
Sa samo četiri dana između utakmice s Francuskom i polufinala, Danci nisu imali vremena za slavlje jer su se suočili s teškom misijom u polufinalu. U polufinalu su se suočili s Nizozemskom, nacijom s obiljem svjetske klase u momčadi. Pod vodstvom nogometne ikone, Ruuda Gullita, i predvođenih u napadu s mladim Dennisom Bergkampom i kliničkim finišerom Marcom van Bastenom, Nizozemci su ušli u polufinale kao jasni favoriti. Ali, danska nogometna reprezentacija bila je ta koja je šokantno povela u utakmici golom glavom Henrika Larsena. Bergkamp je izjednačio u 23. minuti, ali samo deset minuta kasnije Danska je ponovno povela drugim golom Larsena.
No, nakon što su dominirali veći dio drugog poluvremena, Nizozemska je slomila Dance u 86. minuti golom Franka Riijkarda. Uz izjednačenu utakmicu nakon 2:2 u 90 minuta, otporna danska momčad odvela je favorite turnira u produžetke. Nakon dugih 30 minuta u kojima su “Oranje” i dalje dominirale, danska nogometna reprezentacija odvukla je utakmicu do izvođenja jedanaesteraca, uvelike zahvaljujući vrataru Schmeichelu.
Nizozemska je započela raspucavanje, a bivši trener Barcelone i Evertona, Ronald Koeman, izveo je prvi jedanaesterac, koji je mirno zabio. Dvostruki strijelac Larsen zabio je još jedan pogodak. Drugi izvođač za Nizozemsku bio je trostruki osvajač Zlatne lopte, van Basten. Čovjek koji je tri puta osvojio Kup prvaka (preteču Lige prvaka) i zabio preko 200 golova u karijeri, morao je zabiti.
Ali, ne! Schmeichel je upisao svoje ime u europsku povijest, skočivši preko gol-linije i obranivši penal van Bastenu. Istina, bio je to loš jedanaesterac za igrača svjetske klase, ali ništa ne umanjuje obranu Schmeichela. Golovi su se redali od ovog trenutka pa nadalje, a obje su strane izvele sljedeća tri jedanaesterca. Dansku je samo jedan udarac dijelio od jednog od najvećih šokova u povijesti reprezentativnog nogometa!
Danska sudbina bila je u rukama Kima Christoftea. Nije igrač koji je u svojoj karijeri bio poznat po svojim golgeterskim sposobnostima, ali kao jedan od starijih igrača u momčadi podnio je pritisak izvođenja stresnog petog jedanaesterca. S jednim od najkraćih zaleta ikada, Christofte je poslao nizozemskog vratara Van Breukelena u krivom smjeru, što je izazvalo masovno slavlje u Danskoj.
Danska nogometna reprezentacija – europski prvak
Četiri dana nakon dramatičnog polufinala, Danska se u finalu suočila s Njemačkom. U ovom trenutku, danska nogometna reprezentacija bila je miljenica svakog neutralnog navijača. U 18. minuti, Danci su otvorili utakmicu iz snova. Veznjak, John Jensen, doveo je Dance do 1:0 protiv šokirane Njemačke, sa svojim drugim golom u povijesti za Dansku. Postavljajući vrlo tvrdoglavu obranu, Danska je Njemačku svela na minimalne šanse. Vilfort je zapečatio šokantnu pobjedu za svoju zemlju u 78. minuti.
Začuo se posljednji zvižduk glavnog suca, Brune Gallera, i danski igrači su se srušili na pod u slavlju. U jednom od najvećih nogometnih čuda, Danska je osvojila Euro 1992., turnir za koji se izvorno nije kvalificirala. Kakav način da osvojite svoj prvi trofej (tri godine kasnije osvojili su i Kup Konfederacija pobjedom nad Argentinom u finalu s 2:0).
Nakon što je Danska iznenadila Europu te 1992. godine, nije bilo nikakvo iznenađenje kada su gotovo ponovili uspjeh na Euru 2021. godine. U prvoj utakmici u skupini protiv Finske, glavni igrač, Christian Eriksen, kolabirao je u 43. minuti, doživjevši srčani zastoj. Herojstvo kapetana Simona Kjæra, Kaspera Schmeichela i danskog medicinskog osoblja spasilo je život tadašnjem veznjaku milanskog Intera.
Danski igrači i stožer stekli su milijune obožavatelja diljem svijeta zbog načina na koji su se ponašali u trenutku očaja. Uz emocionalnu traumu i stres kroz koji je situaciju doživjela dansku momčad, nitko nije očekivao da će odigrati kvalitetan turnir. Umjesto toga, činilo se da ih je situacija motivirala. Uz vijest da je Eriksen u stabilnom stanju, cijela se zemlja ujedinila dok su njegovi suigrači nastavljali pohod na drugu europsku titulu.
Unatoč tome što je na kraju izgubila odgođenu utakmicu od Finske s 0:1, Danska je prošla iz skupine u nokaut fazu. Pobijedili su Wales 4:0 u osmini finala i Češku 2:1 u četvrtfinalu. Dansku bajkovitu priču završila je u polufinalu Engleska, koja je u finalu ispustila trofej od Italije nakon raspucavanja jedanaesteraca.
Iako ovo nije bio kraj kakvom su se danski navijači nadali, hrabrost i duh koji je momčad pokazala zauvijek će se pamtiti. Možda nisu osvojili turnir, ali su osvojili srca milijuna ljubitelja nogometa diljem svijeta. Devet mjeseci kasnije, Christian Eriksen je ušao s danske klupe i zabio prvim potezom za “Crveno-bijele” nakon Eura. Bio je to pogodak u prijateljskom susretu protiv Nizozemske, pogodak kojem su zapljeskale sve četiri tribine Johan Cruyff Arene.
