Anarhizam je politička ideologija koja se često kategorizira kao radikalna zbog svoje pozicije na političkom spektru, gdje se nalazi na krajnjoj ljevici. Anarhisti vjeruju da hijerarhijske strukture treba ukinuti. Kada je riječ o definicijama anarhizma u politici, težište je na njegovom odbacivanju države i vlade. Međutim, anarhističke ideje nadilaze ove dvije stvari.
Anarhizam je ideologija koja se često krivo shvaća zbog uključivanja riječi “anarhija”. Riječ anarhija dolazi iz grčkog, što znači “bez vladara”. Kada čujemo riječ “anarhija”, često je povezujemo s kaosom, ali to je daleko od onoga što anarhizam podrazumijeva. U anarhizmu se odbacuju svi prisilni odnosi. Umjesto toga, teži se društvima u kojima se favorizira dobrovoljno sudjelovanje i suradnja.
Anarhizam je politička ideologija koja se nalazi na samoj lijevoj strani političkog spektra i fokusira se na ideje antietatizma, antiklerikalizma, slobode i ekonomske slobode. Dok nam većina ideologija nastoji reći kako bi autoritet i vladavina trebali biti strukturirani u društvu, anarhizam je jedinstven po tome što odbacuje prisutnost i autoriteta i vladavine.
Načela anarhizma
Iako je odbacivanje autoriteta najpoznatije uvjerenje anarhizma, postoje mnoga važnija uvjerenja koja trebate znati da biste doista razumjeli ideologiju. Najvažnija načela anarhizma su antietatizam, antiklerikalizam, sloboda i ekonomska sloboda.
Antietatizam
Najvažnije i najpoznatije od ovih uvjerenja je antietatizam. Paradigma antietatizma je odbacivanje svih oblika hijerarhije u korist organizacije društva temeljene na suradnji i dobrovoljnom sudjelovanju. Država, odnosno vlada, primjer je hijerarhijskog sustava u kojem su oni koji vladaju na vrhu i vrše svoju moć i utjecaj na one kojima se vlada.
Republika Cospaia (locirana u Italiji) bila je rano anarhističko društvo osnovano 1440. godine koje je preživjelo gotovo 400 godina. Republika je nastala iz previda u ugovoru između Pape i Firentinske Republike, u kojemu je izostavljeno tko će biti vlasnik male regije koja će postati Republika Cospaia. Zbog toga, stanovništvo Cospaije proglasilo se neovisnim i formiralo društvo bez vlade, policije ili vojske. Stanovnici Cospaie su svi pojedinačno održavali suverenitet regije.
Anarhisti općenito vjeruju da su ljudi u određenoj mjeri proizvod svoje okoline. Stoga, sveobuhvatna prisutnost države stvara okruženje u kojemu se na individualne radnje utječe i prisiljava, čak i u liberalnoj demokraciji. Anarhisti koji podržavaju ideju da su ljudi prirodno altruistični tvrde da prisutnost države ometa sposobnost ljudi da se ponašaju altruistički. Općenito, anarhisti ne vjeruju ni u kakvu vlast koja “zapovijeda”, “kontrolira” i “korumpira”, poput država, ali i opresivnih struktura poput rasizma i seksizma.
Antiklerikalizam
Nije samo država ta koja zapovijeda i kontrolira. Religija također može imati iste učinke. To je bio slučaj osobito tijekom pojave anarhističke filozofije u Europi. Kako je država igrala središnju ulogu u nadzoru života ljudi, mnogi su se anarhisti pobunili protiv ove norme. Antiklerikalizam se odnosi na protivljenje vjerskim autoritetima (svećenstvo / klerici). Izraz se izvorno odnosio na protivljenje katoličkoj vlasti, ali se od tada počeo odnositi na sav vjerski utjecaj.
Anarhisti su često antiklerikalisti budući da na vjeru gledaju kao na silu prisile jer religija često koristi koncepte pakla i raja kako bi prisilila ljude na poslušnost. Religija također podupire klasnu nejednakost budući da siromašne i radničku klasu održava razočaranima jer održavaju uvjerenje da unatoč svojim borbama na zemlji, mogu postići veličinu na nebu ako slijede Božje zapovijedi.
Sloboda
Anarhija nastoji promovirati istinsku i potpunu slobodu. Međutim, sloboda je nespojiva s bilo kojim oblikom moćne vlasti, tako da anarhistički stav o slobodi pojačava svoje odbacivanje države. Da bi imali pravu slobodu, pojedinci moraju imati autonomiju. Unutar anarhizma postoje različiti pogledi na to kako sloboda izgleda. To se očituje u tradicijama individualističkog i kolektivističkog anarhizma kojih ćemo se ubrzo dotaknuti.
Mnoge ideologije promiču slobodu, poput liberalizma. Međutim, te ideje o slobodi postoje unutar državne strukture, po čemu se anarhija razlikuje, jer je prisutnost države nepomirljiva s anarhističkim ideologijama. Koncepte poput liberalne demokracije također odbacuju anarhisti, kao liberalnu demokraciju u kombinaciji s ideologijom liberalizma s demokracijom koju vodi vlada.
Ekonomska sloboda
Još jedno od glavnih uvjerenja anarhizma je ekonomska sloboda, jer omogućuje pojedincima da autonomno organiziraju svoje ekonomske poslove. Anarhisti se protive svim sustavima koji ne dopuštaju potpunu ekonomsku slobodu, primjerice kapitalizmu i mnogim socijalističkim ekonomskim sustavima. Sustavi koji ne dopuštaju ekonomsku slobodu smatraju se izrabljivačkim i opresivnim zbog dinamike moći koju perpetuiraju i održavaju.
Povijest anarhizma
O točnom vremenskom slijedu povijesti anarhizma žustro se raspravlja zbog različitih tumačenja kako je anarhija izgledala u praksi. Međutim, općenito se vjeruje da je William Godwin, u svom tekstu iz 1793. “Enquiry Concerning Political Justice“, dao prvu klasičnu izjavu o anarhističkim načelima u povijesti (iako on sebe nikada nije nazivao anarhistom). Anarhistička ideologija razvijala se kroz povijest. Kao i mnoge druge istaknute političke ideologije, temelje modernog anarhizma nalazimo unutar razdoblja prosvjetiteljstva (iako su postojala mnoga pretpovijesna anarhistička društva). U tom je razdoblju došlo do rastućeg protivljenja apsolutnoj vlasti i vladavini, osobito u odnosu na vladavinu monarha.
U kasnom 19. stoljeću i ranom 20. stoljeću vidjeli smo razvoj anarhizma kroz pojavu Španjolskog građanskog rata i Ruskog građanskog rata. Ta su razdoblja vidjela uspon različitih anarhističkih grana, poput anarhosindikalizma i anarhokomunizma. U ovoj točki povijesti (oko Španjolskog građanskog rata), anarhizam je bio na vrhuncu. Unatoč toj popularnosti anarhizma, autoritarna vladavina i politička represija postupno su potkopale anarhizam u Europi. Rastući prestiž komunizma unutar revolucionarnih pokreta također je povijesno potkopavao utjecaj i razvoj anarhizma.
Anarhija – vrste anarhizma
Baš kao i unutar mnogih drugih političkih ideologija s kojima smo upoznati, anarhisti ne dijele svi ista uvjerenja. To je dovelo do pojave različitih vrsta anarhizma, a najznačajnija je razlika između individualističkog anarhizma i kolektivističkog anarhizma.
Individualistički anarhizam
Dvije glavne razlike između individualističkog i kolektivističkog anarhizma su da anarhisti individualisti vjeruju u individualizam i egoizam. Vjeruju u individualizam jer se boje da će kolektivizam dovesti do gubitka slobode. To dovodi do podtipova anarhizma individualizma kao što je anarho-kapitalizam, koji se fokusira na ekonomsku slobodu i radikalni kapitalizam. Ekstremniji oblik individualizma u anarhizmu je egoizam, koji tvrdi da ljudi brinu samo o sebi.
Individualistički anarhizam također vjeruje u postupni pristup anarhizmu, kao što su organizacije poput radničkih zadruga koje polako preuzimaju državu, a ne revolucionarna sredstva za rušenje države.
Kolektivistički anarhizam
Kolektivistički anarhizam naglašava zajedničko vlasništvo i oslanja se na uvjerenje da je ljudska priroda općenito altruistična i kooperativna, tako da ne možemo rješavati društvena pitanja kao pojedinci. Kolektivni anarhisti se stoga protive kapitalizmu jer se akumulacija privatnog vlasništva smatra ponovnim stvaranjem prisilnih hijerarhija države. To se može vidjeti i u uzajamnosti i anarho-komunizmu.
Za razliku od individualističkih anarhista, kolektivistički anarhizam smatra da je revolucija neophodna za uklanjanje hijerarhijskih struktura. Također postoji nekoliko različitih vrsta kolektivističkog anarhizma, uključujući anarho-komunizam, mutualizam i anarho-sindikalizam. Zbog toga biste mogli čuti da se o njemu govori kao o revolucionarnom anarhizmu.
Druge vrste anarhizma
Osim anarhističkih tradicija koje spadaju u kategoriju individualističkih ili kolektivističkih, još uvijek postoje mnoge druge vrste anarhizma, kao što su utopijski anarhizam i anarhopacifizam. Utopijski anarhizam predviđa savršeno društvo lišeno vladavine, koje je mirno i harmonično. Slično tome, anarhopacifizam ima pristup anarhizmu koji se bavi nenasilnim oblicima otpora kako bi se dovele do društvenih promjena i revolucije u skladu s anarhističkom ideologijom.
Poznati anarhisti
Tijekom povijesti postojali su mnogi ključni suradnici anarhizma..
Max Stirner i egoizam (1806. – 1856.)
Stirner je bio poznati njemački filozof koji je 1844. napisao “Ego i njegovo vlasništvo”. Stirnerova djela zagovarala su radikalni individualizam i promicala pojmove egoizma. Egoizam se bavi osobnim interesom kao temeljem morala. Stirner je tvrdio da su svi ljudi egoisti i da je sve što radimo za našu dobrobit.
Pierre-Joseph Proudhon i mutualizam (1809. – 1865.)
Proudhon je napisao “Što je vlasništvo?” 1840. na što je njegov odgovor bio: “imovina je krađa”. Proudhon je vjerovao da je vlasništvo proizašlo iz rada bilo legitimno, ali je privatno vlasništvo nad neiskorištenim zemljištem i zemljištem koje je ostvarilo profit kroz rentu ili kamatu bilo nelegitimno. Proudhon je podržavao uzajamnost prema kojoj su pojedinci umjesto zakona sklapali ugovore jedni s drugima i podržavali te ugovore koji su vodili uzajamnom poštovanju i reciprocitetu među pojedincima.
Mihail Bakunjin i propaganda djelom (1814. – 1876.)
Bakunjin je na pravdu gledao kao na sinonim za jednakost i vjerovao je da će se sloboda svake osobe postići samo ako svi imaju jednakost. Bakunjin je slavno podržavao kolektivističke anarhističke ideale i nastojao ukinuti privatno vlasništvo u korist kolektivizacije. Bakunjin tvrdi da, umjesto državnog komunizma, sami radnici trebaju posjedovati sredstva za proizvodnju. Autoritet bi trebao biti stvar izbora. Dakle, država je nelegitiman oblik vlasti.
Petr Kropotkin i uzajamna pomoć (1842. – 1921.)
Kropotkin je bio komunistički anarhist. Njegovo djelo “Uzajamna pomoć” objavljeno je 1902. godine. Kropotkin je izazvao one koji su vjerovali u evolucijsku teoriju Charlesa Darwina o preživljavanju najjačih opravdane rasne i klasne hijerarhije. Kropotkin je također napisao “Osvajanje kruha”, u kojem je iznio svoje poglede na to kako bi izgledalo anarho-komunističko društvo i utjecao na anarhiste u Kataloniji tijekom Španjolskoga građanskoga rata. Kropotkin je imao utopistički pogled na društvo i podržavao je ideju da je anarhija red.
Emma Goldman (1869.-1940.)
Emma Goldman je vjerovala da je država “hladno čudovište” jer je koristila ideje patriotizma kako bi prisilila i manipulirala svojim stanovništvom da se upusti u vojne pothvate u drugim nacijama za teritorijalno širenje. Sama država je kreator sukoba i rata. Goldman se često naziva anarhističkom feministicom, a sama Goldman je sudjelovala u Španjolskom građanskom ratu kako bi unaprijedila anarhizam u Španjolskoj.