Poremećaj ličnosti je vrsta mentalnog poremećaja koji se manifestira promijenjenim ponašanjem koje odstupa kulturi kojoj osoba pripada. Poremećaji ličnosti obično počinju u tinejdžerskim godinama ili u ranoj odrasloj dobi. Osobe s poremećajem ličnosti često ne mogu jednostavno prepoznati simptome poremećaja ličnosti jer im se njihov način razmišljanja i ponašanja čini prirodnim.
Zbog toga često krive druge za izazove s kojima se suočavaju i mogu ulaziti u konflikte s bliskim osobama. Osoba sa poremećajem ličnosti ima drugačiju perspektivu i odnose prema situacijama i ljudima, što uzrokuje česte probleme i ograničenja u odnosima, društvenim aktivnostima, školi, fakultetu i u profesionalnom razvoju.
Nažalost, poremećaj ličnosti i dalje dolazi u paketu s društvenom stigmom ali važno je znati da je potrebno potražiti podršku koja može uvelike olakšati teškoće i čak omogućiti kvalitetan i sretan život. Ukoliko vi ili netko od vaših bliskih osoba pokazuje neke od simptoma, prvu podršku je često moguće dobiti upravo na fakultetima i sveučilištima kroz anonimna psihološka savjetovanja.
Kako prepoznati poremećaj ličnosti?
Poremećaje ličnosti možemo prepoznati upravo po nekim promjenama odnosno različitim obrascima koji čine simptome. Iako su simptomi više poremećaja ličnosti često slični, nije potrebno pokazivati sve znakove kako bi se poremećaj medicinski i dijagnosticirao. Treba naglasiti kako je proces dijagnosticiranja poremećaja ličnosti dugotrajan i kompleksan – rijetko se pacijenti mogu tek tako svrstati u jednu skupinu bez dugotrajnijeg promatranja i tretmana. Stoga i ovu listu treba uzeti s oprezom i shvatiti je tek kao pregled simptoma.
U načelu, razlikujemo tri skupine poremećaja ličnosti: poremećaji s posebno ekscentričnim ponašanjem, poremećaje koji nastaju zbog nestabilne slike o sebi i poremećaje koji se vežu uz duboke strahove. Treba naglasiti i kako granice između ovih poremećaja nisu uvijek u potpunosti jasne pa jedna osoba može dobiti i dijagnozu mješovitog poremećaja ličnosti.
Ekscentrično ponašanje može ukazivati na poremećaj ličnosti
Prva skupina simptoma karakterizira se čudnim ili ekscentričnim razmišljanjem i/ili ponašanjem. Oni uključuju paranoidni poremećaj ličnosti, shizoidni poremećaj ličnosti i shizotipni poremećaj ličnosti.
Paranoidni poremećaj ličnosti
Osobe sa paranoidnim poremećajem ličnosti osjeća nepovjerenje i sumnja u druge i njihove motive. Neopravdano vjeruje da je cijeli svijet protiv njih, odnosno da ih svi pokušavaju povrijediti i prevariti. Paranoidni poremećaj ličnosti navodi ljude da sumnjaju u odanost drugih te da kritike, primjedbe i neugodne situacije shvaćaju kao napad ili uvredu. Teret nepovjerenja paranoidnog poremećaja ličnosti jako je težak u prijateljskom i u ljubavnom odnosu zbog sumnje da ih partner/partnerica vara ili da ih na neki drugi način želi izdati.
Shizoidni poremećaj ličnosti
Osobe sa ovim poremećajem ličnosti često se karakteriziraju kao osamljenici. Takve osobe osjećaju nedostatak interesa za društvene i osobne odnose, odnosno, preferiraju biti sami. Možemo reći da su emocionalno nedostupni – imaju ograničen raspon izražavanja emocija, što rezultira time da zapravo ne mogu uživati u većini društvenih aktivnosti, čak i kada to žele.
Izgledaju hladno i ravnodušno prema drugima. U ljubavnim odnosima imaju mali ili nikakav interes za ostvarenjem dubljeg i intimnijeg odnosa s drugom osobom. Međutim, ssobe sa shizoidnim poremećajem ličnosti nisu zadovoljne u svojoj izolaciji i osjećaju duboku čežnju za bliskošću koju pokušavaju realizirati kroz razrađene fantazije.
Shizotipni poremećaj ličnosti
Nekada nam se ljudi koji se nose s ovim poremećajem čine kao čudaci zbog neobičnog ponašanja i odijevanja ili drugog načina prezentiranja sebe “prema van”. Osim vanjskih očitih razlika, ponajviše se razlikuju po svom razmišljanju, uvjerenjima te neprikladnim ili sumnjičavim odgovorima.
Ljudi koji pate od shizotipnog poremećaja ličnosti često smatraju da imaju „magično razmišljanje“, odnosno vjerovanje da svojim mislima možete utjecati na ljude i događaje. Također, uvjereni su da određeni slučajni incidenti ili događaji imaju skrivene poruke namijenjene samo njima. Shizoidni i shizotipni poremećaji su slično i često osobe pokazuju simptome oba poremećaja.
Antisocijalni poremećaj ličnosti
Vjerojatno ste stotinu puta čuli (uvredljiv) izraz „psihopat“ koji se veže upravo za antisocijalni poremećaj ličnosti. Antisocijalni poremećaj osobnosti je poremećaj ličnosti kod kojeg su način razmišljanja, doživljavanje situacije i odnosi s drugima abnormalni i destruktivni. Ovo je poremećaj ličnosti koji je možda izazvao i najviše pažnje u popularnoj kulturi jer predstavlja svojevrsnu enigmu kod mnogih. Rezultat toga su filmski zlikovci čiji su likovi izgrađeni upravo po obrascima ovog poremećaja.
Osobe s antisocijalnim poremećajem ličnosti obično nemaju osjećaj za dobro i loše, ni za kajanje. Često mogu kršiti zakon i prava drugih, upadati u probleme ili sukobe – njihov osjećaj za “ispravno” je naprosto jako slabo razvijen i nemaju pojam izvanjskog morala po kojem kontroliraju svoje ponašanje.
Antisocijalni poremećaj ličnosti poznatiji je pod imenom sociopatski poremećaj ličnosti. Ljudi sa antisocijalnim poremećajem ličnosti imaju loše i najčešće zlostavljačke veze. Antisocijalni poremećaj ličnosti vrhunac dostiže tijekom 20-tih godina, a zatim se može smanjiti tijekom vremena ako se na vrijeme prepozna i potraži pomoć. Naravno, bez želje osobe da se promijeni, nikakav tretman ovog poremećaja ne može biti uspješan.
Poremećaj ličnosti zbog nestabilne slike o sebi
Traumatični događaji u djetinjstvu ili tijekom odrastanja mogu dovesti do manjka samopouzdanja u odrasloj dobi koji se kasnije manifestira na razne načine. Druga skupina simptoma karakterizira dramatično, pretjerano emocionalno ili nepredvidivo razmišljanje ili ponašanje. Oni uključuju granični poremećaj osobnosti, histrionični poremećaj osobnosti i narcisoidni poremećaj osobnosti.
Granični poremećaj ličnosti
Granični poremećaj ličnosti jako je čest i najčešće je obilježen nestabilnoj i krhkoj slici o sebi. Nestabilne veze u djetinjstvu pogoduju nastanku graničnog poremećaja te se kasnije nastavljaju.
Ljudi sa graničnim poremećajem ličnosti ponašaju se rizično i impulzivno, kao što je nesiguran seks, kockanje ili prejedanje kako bi ispunili stalni osjećaj praznine koji osjećaju. Također osjećaju intenzivan strah od samoće i napuštenosti te imaju crte suicidalnog ponašanja.
Histrionični poremećaj ličnosti
Karakteristično ponašanje ovih osoba je prekomjerna emocionalnost i traženje pažnje. Ove osobe imaju izraženu želju za koketiranjem, flertom te su preokupirane svojim izgledom. Osobe sa histrioničnim poremećajem ličnosti brzo se zaljubljuju, ali još brže prebole, odnosno doživljavaju plitke i brzo promjenjive emocije. Lako padaju pod utjecaj drugih te misle da su s drugima bliži nego što stvarno jesu.
Narcisoidni poremećaj ličnosti
Narcisoidni poremećaj ličnosti nema nikakve veze sa cvijetom narcisa ako ste to pomislili. Narcisoidni poremećaj ličnosti jako je razvikan i često shvaćan pogrešno.
Ljudi koji pate od narcisoidnog poremećaja ličnosti duboko su uvjereni da su posebni i važniji od drugih. Preuveličavaju svoje talente i uspjehe i očekuju stalne pohvale. Prema drugima se ponašaju jako bahato i imaju nerealna očekivanja od drugih pa ih često i iskorištavaju. Imaju razne fantazije o moći i uspjehu te će na tom putu pregaziti svakoga tko im stane na put.
Često žive u zabludi da su najprivlačniji te da su svi zaljubljeni i ljubomorni na njih.
Nečija narcisoidnost najviše dolazi do izražaja u vezama i prijateljstvima. Takvi ljudi mogu biti jako teški za suživot i mogu napraviti da se njihovi partneri osjećaju „manji od makovog zrna“.
Poremećaji ličnosti nastali zbog straha
Strahovi su važan čimbenik u formiranju ličnosti – neki mogu biti banalni pa čak i bizarni, a neki mogu itekako utjecati na mentalno zdravlje osobe. Jeste li se ikada uplašili da niste zaključali vrata od stana pri izlasku? Ili primijetili da neke sitnice radite drugačije od drugih i da ste na njih pretjerano fokusirani?
Sljedeću skupinu poremećaja karakteriziraju tjeskobno razmišljanje ili ponašanje iz straha. Oni uključuju izbjegavajući poremećaj osobnosti, ovisan poremećaj osobnosti i opsesivno-kompulzivni poremećaj osobnosti.
Opsesivno-kompulzivni poremećaj ličnosti
Osobe koje pate od okp-a preokupirane su redom, perfekcionizmom, psihičkom i kontrolom. Pridržavaju se pravila, puno vremena posvećuju detaljima, traženju pogrešaka, slabo organiziraju vrijeme i najvažnije ostavljaju za zadnji tren. Pretjerano su posvećeni poslu i produktivnosti što dovodi do isključivanja slobodnih aktivnosti i prijateljstva.
Često svoj život sa opsesivno-kompulzivnim poremećajem opisuju kako on vlada njima i da žive u neopravdanom strahu te ako se ne pridržavaju pravila nešto grozno će se desiti. Takav način života i takve misle ih iscrpljuju i oduzimaju previše vremena do granica da poremećaj potpuno prevlada njima.
Pomoć najčešće neće potražiti sami i pruženu pomoć ili terapiju jako teško prihvaćaju pa je potrebno tražiti razlog poremećaja u korijenu što zahtjeva energiju i volju za promjenom zbog dugotrajnog i složenog procesa.
Izbjegavajući poremećaj ličnosti
Izbjegavajući poremećaj ličnosti srodan je anksioznom poremećaju ličnosti. Osobe koje izbjegavaju aktivnosti koje uključuju osobne kontakte zbog straha od kritike, neodobravanja i odbacivanja, odbijaju ponude za napredovanje zbog moguće kritike drugih mogu patiti od izbjegavajućeg poremećaja ličnosti.
Za razliku od narcisoidnog poremećaja ličnosti ljudi koji se bore sa izbjegavajućim poremećajem ličnosti misle da su neprivlačni i da se nitko ne može zaljubiti u njih. Suzdržani su odnosima zbog straha od reakcije druge strane, ne pokazuju intimne emocije i boje se promjena. Teže za sigurnošću i ograničenjima u svom životu.
Ovisni poremećaj ličnosti
Ovisni poremećaj ličnosti temelji se na manjku samopouzdanja, a nerijetko i na poznatom Edipovom kompleksu. Te osobe imaju stalnu i jaku potrebu da se netko o njima brine, pokazuju submisivno ponašanje, jer sebe doživljavaju nesposobnim za funkcioniranje.
Teško donose svakodnevne odluke, pasivne su, teško iskazuju neslaganje, uvijek misle da drugi znaju bolje i prepuštaju drugima donošenje odluke, inicijativu i odgovornost. Osjećaju nelagodu kada su sami i boje se biti sami pa pristaju na sulude zahtjeve ostalih.
Poremećaji ličnosti danas su i dalje tabu tema i većina društva nema dovoljno empatije prema osobama s ovim problemima. Osobe s narušenim mentalnim zdravljem, nisu manje vrijedne i njihov dopirnos zajednici može biti itekako vrijedan. Važno je znati i da potražiti pomoć nije sramota, već odlika velikih i hrabrih osoba koji ne dopuštaju da im njihov poremećaj definira život već vjeruju u sebe i bore se za bolji način života.