Zarez je u hrvatskom jeziku pravopisni znak koji odjeljuje veće rečenične cjeline. Najčešće je tomu tako kako bi rečenica bila jasnija, preglednija i da bi se mogla bolje razumjeti. Također, zarez može pridonijeti i značenju rečenice te tako njegovo korištenje u rečenici uvjetuje promjenu značenja rečenice.
Tako je svrha zareza u hrvatskom jeziku kada ga koristimo za dijeljenje sintaktičkih cjelina rečenice, rečeničnih nizova, pojedinih riječi i dijelova rečenica koji ne idu zajedno (dodatna obavijest, naknadno dodana informacija).
Zarez tako pišemo pri naknadnome dodavanju i umetanju. Takav je slučaj s rečeničnim prilozima koji su riječi ili skupovi riječi koji se odnose na čitavu rečenicu, izražavaju stav govornika prema rečenici, ali sintaktički ne pripadaju rečenici. Kada se prilog odnosi na pojedinu riječ, zarez se ne piše.
Neki od rečeničnih priloga su: dakle, ipak, dakako, drugim riječima, zapravo, jednostavno, međutim.
Zarez ne pišemo: On je zaista dobro dijete.