U pisanju riječi koje u sebi sadrže /ê/ (jat) često dolazi do nesigurnosti kako njegov odraz pravilno napisati. Dvojba se vodi oko toga hoćemo li napisati, u standardnom hrvatskom jeziku, skupinu glasova /ije/ ili /je/.
Na primjer: Naslijeđe je ostalo samo Ivanu ili Nasljeđe koje su ostavili baka i djed jest predivno.
Prema pravilu se u svakoj riječi koja sadrži, u svojoj dubinskom postavi (to je riječ rastavljana na glasove od kojih je nastala – morfeme i foneme), /ê/ on reflektira ili ostvaruje prema tome je li slog u kojem se on ostvaruje dug ili je kratak.
Ako je slog dug refleks /ê/ bit će /ije/, a ako je slog kratak refleks /ê/ bit će /je/.
Prema tome pravilno se može pisati i naslijeđe s dugim ostvarajem jata i nasljeđe s kratkim ostvarajem jata. Ovdje je riječ o značenjskoj razlici koja se očituje u govoru i pismu.
Naslijeđe bi bila imovina koju dobiva neka druga osoba, a nasljeđe jest sveukupna imovina koji je netko ostavio.