Kako poboljšati ocjene u školi? (7 savjeta)

Kako poboljšati ocjene u školi ako se trenutno baš i ne snalazimo najbolje? Svaki učenik teži akademskom uspjehu, a ocjene su često odraz postignuća u školi. Međutim, put do dobrih ocjena nije uvijek jasan niti lak.

Izazovi u učenju mogu biti raznoliki, od nedostatka motivacije do neadekvatnih studijskih navika, ili čak i vanjskih distrakcija koje nepovoljno utječu na fokus i koncentraciju. S obzirom na to da je kvaliteta obrazovanja neprocjenjiva u formiranju temelja za budućnost svakog učenika, izuzetno je važno razviti efektivne metode koje će unaprijediti učinkovitost učenja i posljedično, ocjene.

Ovaj članak ima za cilj istražiti različite strategije koje učenici mogu primijeniti kako bi poboljšali svoje ocjene. Bit će riječi o važnosti samodiscipline, postavljanju realnih ciljeva, razumijevanju vlastitog stila učenja, korištenju tehnika pamćenja, kao i o tome kako pristup nastavnicima i traženje dodatne pomoći mogu pozitivno utjecati na školski uspjeh. Waldorfska škola može se pohvaliti pozitivnim utjecajem na djecu u ovom kontekstu.

Također, rasvijetlit ćemo ulogu roditelja i skrbnika u podršci obrazovnom procesu, te kako zdrave životne navike pridonose mentalnoj oštrini i sposobnosti učenja. Ključno je da kada djeca pitaju kako mogu poboljšati ocjene, da roditelji zaista čuju njihovo pitanje i pomognu im.

Kroz detaljnu analizu i praktične savjete, cilj nam je pružiti učenicima alate koji će im pomoći da svoje potencijale iskoriste na najbolji mogući način, te da ocjene koje postižu budu pravi odraz njihove posvećenosti i truda. Prateći savjete iz ovog članka, učenici mogu očekivati ne samo poboljšanje ocjena, već i razvoj kompetencija koje će im biti korisne tijekom cijelog života.

Kako poboljšati ocjene nije pitanje koje ima jednostavan odgovor; ono zahtijeva sveobuhvatan pristup koji obuhvaća mnoge aspekte učeničkog života. 

7 savjeta kako poboljšati ocjene u školi

1. Samodisciplina

Samodisciplina se pokazala ključnom za uspjeh u gotovo svakom pothvatu, uključujući i akademsko napredovanje. Postavljanje jasnih studijskih rutina, pridržavanje rasporeda učenja, i održavanje organiziranog prostora za učenje može dramatično poboljšati sposobnost učenika da usvoje i zadrže informacije. Učenici bi trebali raditi na razvoju ovih navika, jer one stvaraju strukturu koja pomaže u smanjenju stresa i povećanju produktivnosti.

Zamislimo učenika koji se svaki dan suočava s izazovom kako balansirati školske obveze, slobodno vrijeme i društvene aktivnosti. Ovaj učenik obično dolazi kući iz škole i odmah se prepušta slobodnim aktivnostima poput igranja videoigara ili gledanja televizije, odgađajući učenje do kasnih večernjih sati. 

Kako se večer spušta, umor se javlja, a koncentracija pada, što rezultira površnim pregledavanjem gradiva i neefikasnim učenjem. Ocjene na testovima su prosječne ili ispod prosjeka, što dodatno utječe na samopouzdanje učenika i motivaciju.

Primjenom samodiscipline, ovaj učenik može znatno promijeniti svoje studijske navike i time poboljšati ocjene. Kako poboljšati ocjene u školi?

Najbolji način da to učini je sljedeći:

• Učenik počinje s izradom fiksnog dnevnog rasporeda koji odvaja vrijeme za učenje odmah nakon povratka iz škole. Na taj način koristi mentalnu svježinu i energiju koju još uvijek ima.
• Učenje se stavlja kao prioritet prije slobodnih aktivnosti. Na primjer, umjesto da odmah nakon škole igra videoigre, učenik se prvo posvećuje izradi domaće zadaće ili ponavljanju gradiva.
• Učenik koristi tehniku vremenski ograničenih studijskih blokova, poput Pomodoro tehnike, gdje se na svakih 25 minuta učenja uzima pauza od 5 minuta. Nakon nekoliko ciklusa, može se uzeti duža pauza koja može uključivati neku od omiljenih aktivnosti kao nagradu.
• Umjesto neodređenog cilja “moram učiti”, učenik postavlja konkretne ciljeve kao što su “proći ću kroz dva poglavlja matematike” ili “napisat ću uvod za esej iz engleskog”.
• Učenik vodi evidenciju o svakodnevnoj realizaciji zadanih zadataka i vremena provedenog na učenje. Ovo pomaže u vizualizaciji napretka i jačanju osjećaja postignuća.
• Učenik je spreman prilagoditi raspored ako se pojave neplanirane školske obaveze ili životne okolnosti, ali se uvijek vraća uspostavljenom planu kako ne bi izgubio ritam.

Kroz ovakvu promjenu, učenik počinje vidjeti izravnu korelaciju između uloženog vremena i truda u učenju i poboljšanja ocjena. 

2. Postavljanje ciljeva

Razumijevanje kako postaviti SMART ciljeve (Specifični, Mjerljivi, Dosegljivi, Relevantni, Vremenski ograničeni) može poslužiti kao kompas koji vodi učenika kroz školsku godinu. Kad učenici jasno definiraju što žele postići, lakše se mogu fokusirati na zadatke koji su im potrebni za dostizanje tih ciljeva i lakše im je shvatiti kako mogu poboljšati ocjene u školi.

Učenik se možda suočava s izazovom da ostvari bolje ocjene u matematici. Do sada su ocjene bile niže nego što želi, a učenik često osjeća da se njegovi napori ne odražavaju na rezultate koje postiže. Primjenom tehničkih ciljeva, učenik može transformirati svoje učenje i postići željene ocjene. 

Evo kako bi to izgledalo:

• Učenik prvo procjenjuje svoje trenutne ocjene i identificira područja gdje su potrebna poboljšanja. Ako je, na primjer, problem rješavanje zadataka s algebarskim izrazima, to postaje fokus.
• Nakon identifikacije slabih područja, učenik postavlja SMART ciljeve za matematiku. Primjer takvog cilja bio bi: “Do kraja ovog semestra, poboljšat ću svoju ocjenu iz matematike s trenutne ‘dovoljan’ na ‘vrlo dobar’, koncentrirajući se na poboljšanje razumijevanja algebarskih izraza.”
• Veliki ciljevi se lome na manje zadatke. Na primjer, učenik se odlučuje svladati jednu novu vrstu algebarskog zadatka svaki tjedan, provodeći dodatnih sat vremena na dan radeći na tim problemima.
• Učenik prati svoj tjedni napredak kroz kvizove ili dodatne zadatke. Evaluacija se obavlja kroz samoprovjeru ili s učiteljem kako bi se osiguralo da se pravac učenja poklapa s postavljenim ciljevima.
• Ako učenik ne postigne tjedni cilj, analizira što je pošlo po zlu i prilagođava plan učenja – možda treba promijeniti strategiju ili posvetiti više vremena slabim područjima.
• Postavljanjem mini-ciljeva, poput “ovaj tjedan ću savladati rješavanje kvadratnih jednadžbi”, učenik može ostati motiviran jer se konstantno susreće s izazovima koji su dostižni i čija se postignuća mogu redovito slaviti.

Postavljanjem jasnih, konkretnih ciljeva i prateći ih kroz svakodnevno učenje, učenik može ostvariti značajan napredak u svojim ocjenama. 

3. Stilovi učenja

Svaki učenik ima jedinstven stil učenja. Neki su vizualni učenici, drugi preferiraju auditivni pristup, a treći najbolje uče kroz praktično iskustvo. Učenici bi trebali eksperimentirati s različitim metodama učenja kako bi otkrili što najbolje odgovara njihovim individualnim potrebama. Razumijevanje i prihvaćanje osobnog stila učenja može značajno utjecati na to kako mogu poboljšati ocjene u školi.

Zamislimo učenika koji se konstantno bori s pamćenjem velike količine informacija iz različitih predmeta, što rezultira osrednjim ili ispodprosječnim ocjenama. Ovaj učenik, međutim, još nije ispitao koji stil učenja mu najviše odgovara, a koji bi mu mogao pomoći da informacije apsorbira i zadrži učinkovitije.

Otkrivanje i prilagodba stilu učenja mogu imati značajan utjecaj na akademski uspjeh. Evo kako bi učenik mogao koristiti razumijevanje vlastitih stilova učenja da poboljša ocjene:

• Učenik počinje s različitim testovima i samoprocjenama da bi identificirao svoj preferirani stil učenja. Otkriva li da je vizualni tip, auditivni ili čita/piše tip? Možda je kombinacija nekoliko stilova?
• Na temelju identifikacije, učenik primjenjuje tehnike koje odgovaraju njegovom stilu. Ako je vizualni učenik, može koristiti dijagrame, sheme i boje da organizira i vizualno poveže informacije. 

Auditivni učenici mogu se osloniti na slušanje predavanja ili snimanje vlastitog glasa dok čitaju materijal na glas, dok oni koji uče kroz čitanje i pisanje preferiraju tradicionalne metode kao što su izrada bilješki i čitanje. Kako bi mogao poboljšati ocjene u školi, učenik mora uvidjeti što njemu odogovara.

• Učenik prilagođava materijale predmeta svojem stilu učenja. Na primjer, ako je učenje povijesnih datuma izazov, vizualni učenik može stvoriti vremensku crtu događaja.
• Učenik također može iskoristiti grupno učenje kako bi uključio različite stilove učenja. Diskusije s vršnjacima mogu potaknuti dublje razumijevanje i pomoći u identifikaciji područja koja zahtijevaju dodatno učenje.
• Redovito traženje povratne informacije od učitelja i vršnjaka pomaže učeniku da shvati kako njegov pristup učenju utječe na njegovu sposobnost apsorbiranja informacija i prilagodi metode ako je to potrebno.

4. Tehnike pamćenja

Mnogi učenici se bore s pamćenjem velike količine informacija. Upotreba mnemotehničkih sredstava, poput akronima ili vizualizacije, može olakšati pamćenje. Ponavljanje je također ključno; redoviti osvrti na gradivo pomažu u prebacivanju informacija iz kratkotrajne u dugotrajnu memoriju.

Zamislimo situaciju gdje je učenik suočen s izazovom pamćenja velike količine informacija, što je čest slučaj pri učenju za predmete poput biologije, gdje je potrebno zapamtiti različite procese, nazive i funkcije ili za povijest, gdje su datumi i događaji ključni za razumijevanje materijala. 

Tehnike pamćenja su alati koji mogu značajno poboljšati sposobnost usvajanja i reprodukcije informacija, što može direktno utjecati na poboljšanje ocjena u školi.

Evo kako bi učenik mogao primijeniti različite tehnike pamćenja da bi naučio kako poboljšati ocjene:

• Učenik može koristiti mnemotehničke uređaje, kao što su akronimi ili akrostih, da pamti kompleksne informacije. 
• Vizualizacija je još jedna moćna tehnika, gdje učenik može stvoriti mentalne slike ili priče koje uključuju informacije koje treba zapamtiti. Ovo je posebno korisno za apstraktne pojmove koji se mogu vezati za poznate slike ili situacije.
• Učenik može primijeniti lokacijsku metodu tako što će vizualno “smjestiti” informacije na poznata mjesta u svom domu ili školi. Svaki detalj informacije povezuje se s određenim mjestom, što kasnije pomaže prilikom evociranja informacija prolaskom kroz mentalnu mapu tih mjesta.
• Redovito ponavljanje materijala je ključno za transfer informacija iz kratkotrajnog u dugotrajno pamćenje. Učenik može koristiti tehniku razmaknutog ponavljanja, gdje se intervali između serija ponavljanja postepeno povećavaju.
• Informacije se lakše pamte kada se mogu povezati s već postojećim znanjem. Učenik treba tražiti načine kako povezati nove informacije s onim što već zna.
• Praktična primjena teorije može pomoći učvršćivanju informacija u pamćenju. Na primjer, učenje kroz eksperimente u kemiji ili simulacije u fizici može biti korisno za pamćenje koncepta i formula.

5. Komunikacija s nastavnicima

Nastavnici su ne samo izvor znanja već i saveznici u procesu učenja. Otvorena komunikacija s nastavnicima može pomoći učenicima da bolje razumiju gradivo i očekivanja na testovima i ispitima. Traženje dodatnog objašnjenja ili pomoći pri rješavanju problema pokazuje nastavnicima da je učenik ozbiljan u namjeri kako poboljšati ocjene.

Dobra komunikacija s nastavnicima može biti ključna za učenike koji žele poboljšati ocjene u školi, jer nastavnici nisu samo izvori znanja, već i mentori koji mogu pomoći učenicima da razumiju materijal i pruže im povratne informacije o njihovom napretku.

Učenik bi trebao preuzeti inicijativu i redovito komunicirati s nastavnicima, bilo da se to odnosi na postavljanje pitanja tijekom ili nakon nastave, traženje dodatnih resursa za učenje ili traženje savjeta o tome kako poboljšati učinkovitost učenja.

Kada komunicira s nastavnicima, učenik bi trebao prakticirati aktivno slušanje. To uključuje pažljivo slušanje, kimanje, postavljanje dodatnih pitanja i sumiranje onoga što je nastavnik rekao kako bi se osiguralo razumijevanje.

Učenik bi trebao tražiti povratne informacije ne samo o onome što radi dobro, već i o područjima na kojima se može poboljšati. Ovo pokazuje nastavnicima da je učenik ozbiljan u vezi s poboljšanjem svojih ocjena i spreman na konstruktivnu kritiku.

6. Podrška roditelja

Roditeljska podrška igra značajnu ulogu u akademskom uspjehu djece. Kada roditelji pokazuju interes za školske aktivnosti i ocjene, učenici često razvijaju jači osjećaj odgovornosti prema svom učenju. Osim toga, roditelji mogu pomoći u stvaranju mirnog i organiziranog okruženja koje je pogodno za učenje kod kuće.

Podrška roditelja igra ključnu ulogu u akademskom uspjehu djece može pomoći otkriti kako poboljšati školske ocjene. Kada roditelji aktivno sudjeluju u obrazovanju svojih potomaka, djeca često postižu bolje ocjene i razvijaju jači osjećaj samopouzdanja i samostalnosti. 

Evo kako roditeljska podrška može poboljšati ocjene u školi:

• Roditelji mogu pomoći tako što će osigurati mirno i organizirano mjesto za učenje kod kuće. Ovo podrazumijeva da je to mjesto dobro osvijetljeno, tiho i da ima sve potrebne školske potrepštine. To minimizira ometanje i omogućava učeniku da se koncentrira na učenje.
• Redovne studijske rutine pomažu učenicima da razviju navike koje su ključne za uspjeh. Roditelji mogu pomoći postavljanjem redovitog vremena za domaću zadaću i učenje, što pomaže učenicima da usvoje disciplinu i samoupravljanje.
• Roditelji bi trebali biti uključeni u praćenje školskog napretka svojih djece, bilo putem online portala škole, sastanaka s nastavnicima, ili redovitih razgovora s djecom o školi.
• Pozitivno ohrabrivanje može značajno utjecati na samopouzdanje učenika. Roditelji bi trebali hvaliti trud, a ne samo ocjene, i ohrabrivati učenje kao proces, a ne samo kao sredstvo za dobivanje dobrih ocjena.
• Ako su u mogućnosti, roditelji bi trebali pomagati djeci u razumijevanju složenih koncepta. To može uključivati pomoć pri domaćim zadaćama ili investiranje u dodatne resurse kao što su instrukcije ili online tutorijali.
• Roditelji bi trebali postaviti realna očekivanja koja su usklađena s sposobnostima i interesima djeteta. Postavljanje previsokih očekivanja može dovesti do neželjenog pritiska i stresa.
• Važno je da roditelji potiču samostalnost, omogućavajući djeci da preuzmu odgovornost za svoje učenje i da sami rješavaju probleme kad je to moguće.

7. Zdrave životne navike

Ne smijemo zanemariti ni zdrave životne navike kao što su redovita tjelovježba, uravnotežena prehrana i dovoljno sna. Ove navike su ključne za održavanje visoke razine energije i koncentracije potrebne za učenje. Učenici koji se brinu o svom fizičkom i mentalnom zdravlju često nalaze da su bolje pripremljeni za izazove koje škola postavlja pred njih.

Zdrave životne navike imaju izravan utjecaj na sposobnost učenika da se fokusira, uči i postiže dobre ocjene u školi. Spavanje, prehrana, tjelovježba i upravljanje stresom su stambeni blokovi koji mogu podržati ili potkopati akademski uspjeh. 

Evo kako svaka od ovih navika može pridonijeti poboljšanju ocjena u školi:

• Kvalitetan san je ključan za kognitivne funkcije uključujući pamćenje, koncentraciju i rješavanje problema. Učenici koji redovito dobivaju preporučenih 8-10 sati sna po noći imaju veću sposobnost usvajanja i zadržavanja informacija. Nedostatak sna može dovesti do smanjene pažnje i sposobnosti učenja te može negativno utjecati na akademske performanse.
• Učenici trebaju uravnoteženu prehranu bogatu hranjivim tvarima kako bi osigurali da njihov mozak ima gorivo potrebno za funkcioniranje. Redoviti obroci koji uključuju svježe voće, povrće, cjelovite žitarice i proteine mogu povećati energiju, koncentraciju i kognitivne sposobnosti. Za razliku od toga, visoko-prerađena hrana i šećer mogu izazvati vrhunce i padove u razinama šećera u krvi, što može ometati sposobnost učenja.
• Fizička aktivnost ne samo da poboljšava opće zdravlje, već i stimulira mozak i može poboljšati kognitivne funkcije. Vježbanje povećava protok krvi u mozak i potiče rast novih moždanih stanica. Također može pomoći u smanjenju stresa, što je često zanemaren, ali važan faktor u akademskim performansama.
• Stres može biti motivirajući faktor ako je u malim dozama, no kronični stres ima suprotan učinak. Učenje tehnika upravljanja stresom kao što su duboko disanje, meditacija, joga ili slobodno vrijeme za hobije može pomoći učenicima da bolje upravljaju pritiskom školskih obveza.
• Osim što imaju vrijeme za učenje, važno je da učenici imaju vremena za odmor i aktivnosti koje uživaju. Ovo pomaže u prevenciji izgaranja i održava um svježim i spremnim za nove informacije.

Kako poboljšati ocjene u školi i motivirati se za učenje?

Održavanje motivacije i mentalne jakosti tijekom poboljšanja ocjena u školi može biti izazovno, ali s pravim pristupom i tehnikama, možete ostati fokusirani i usmjereni na svoj cilj. 

Definirajte što točno želite postići i do kada. Budite specifični u svojim ciljevima – umjesto “želim poboljšati ocjene”, ciljajte na “želim podići svoju ocjenu iz matematike s 3 na 4 do kraja semestra”.

Veliki ciljevi mogu se činiti nepremostivim, pa ih razlomite na manje, upravljive komade. Na primjer, ako želite poboljšati ocjene iz povijesti, odredite vremenske blokove za čitanje određenih poglavlja ili pripremanje za testove.

Razumijevanje dubljih razloga zašto želite poboljšati ocjene može biti snažan motivator. Možda je to želja za dobrom budućnošću, strast prema određenom predmetu, ili jednostavno izazov da se prijeđe osobna granica.

Postavite male nagrade za male uspjehe. Na primjer, nakon što završite veliki projekt ili dobro napišete test, počastite se omiljenom aktivnošću ili poslasticom.

Prihvatite da je put do boljih ocjena maraton, a ne sprint. Bit će uspona i padova, i to je u redu. Važno je nastaviti naprijed čak i kad naiđete na prepreke.

Umjesto da se fokusirate na negativne aspekte loše ocjene, iskoristite ih kao priliku za učenje. Analizirajte gdje ste pogriješili i kako to možete ispraviti sljedeći put.

Stvorite i održavajte rutinu učenja koja vam odgovara. Održavanje reda i rutine može smanjiti stres i pomoći vam da budete organizirani.

Zamislite kako će vaš život izgledati kad postignete svoje ciljeve. Vizualizacija uspjeha može povećati vašu motivaciju i dati vam mentalnu sliku cilja.

Razgovarajte s prijateljima, obitelji ili mentorima o svojim ciljevima i napretku. Imati nekoga tko će vas podržati i motivirati može napraviti veliku razliku.

Priznajte si da ste čovjek i da je u redu ne biti savršen. To može biti snažan motivator i može vam pomoći da ostanete otporni usred izazova.