Među pravopisne znakove hrvatskoga jezika spada točka.
Prema punoj definicija točka je: pravopisni znak kojim se obilježava dovršenost rečenice, skraćenost riječi ili izraza, redoslijed jedinice u nizanju i odijeljenost članova višeznamenkaste brojke.
Ona se ostvaruje u određenim kontekstima u pisanom tekstu:
- na kraju izjavne rečenice
- iza rednih brojeva
- na kraju uspravnog nabrajanja
- iza većih kratica
- ispred drugih pravopisnih znakova
- iza primjera koji je izjavna rečenica u rečenici koja ga objašnjava
- za naslova, podnaslova ili natpisa koji prethodi tekstu u istome redu
- između podataka u pojedinim sustavima pisanja bibliografskih jedinica
Tako se točka ostvaruje između podataka u pojedinim sustavima pisanja bibliografskih jedinica.
Primjer: Vukojević, Luka. 2009. Izražavanje posljedičnih odnosa u hrvatskome standardnom jeziku. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zagreb.