Fonemi /č/ i /ć/ nalaze se kao „tvrdi“ ili „mekani“ u samom korijenu riječi ili se ostvaruju prema fonemima /c/, /k/ i /t/.
Imenica mogućnost dolazi od pridjeva moguć u čijem korijenu nalazimo glagol moći, odnosno imenicu moć. Imenica moć u dubinskoj postavi (onoj razini iz koje se razvila) glasi motjь što nam predočava da se radi o iskonskom ili početnom fonemu /t/ iz kojeg se razvilo današnje “meko” /ć/.
Prema tome su razvijeni i primjeri kao: smrt-smrću i mladost-mladošću (instrumentali imenica na -ju ili -st) te ljut-ljući (komparativ pridjeva s nastavkom -ji kojima korijen završava na t).