Pisanje vlastitih imena, institucija, državnih praznika, gradova, ulica i pridjeva ponekad zna biti vrlo zbunjujuće u hrvatskom jeziku jer nismo sigurni trebamo li ili ne trebamo, i kada, nešto napisati velikim početnim slovom, a nešto malim početnim slovom.
U hrvatskom je jeziku vrlo jednostavno pravilo za pisanje riječi velikim početnim slovom.
Naime, velikim se početnim slovom pišu jednorječna imena, prva riječ i riječ koja je i sama ime ili posvojni pridjev izveden od imena u višerječnim imenima.
Do zabune često dolazi u pisanju imenice c(C)rkva.
Pravilo je da se piše crkva, s malim početnim slovom c, kada se misli na građevinu, a da se piše Crkva, s velikim početnim slovom c, kada se misli na zajednicu vjernika.
Primjer: Jučer sam bio u crkvi sv.Nikole na misli. Cijela Crkva okupila se na Uskrs u Vatikanu.