Pisanje vlastitih imena, institucija, državnih praznika, gradova, ulica i pridjeva ponekad zna biti vrlo zbunjujuće u hrvatskom jeziku jer nismo sigurni trebamo li ili ne trebamo, i kada, nešto napisati velikim početnim slovom, a nešto malim početnim slovom.
U hrvatskom je jeziku vrlo jednostavno pravilo za pisanje riječi velikim početnim slovom.
Naime, velikim se početnim slovom pišu jednorječna imena, prva riječ i riječ koja je i sama ime ili posvojni pridjev izveden od imena u višerječnim imenima.
Tako možemo imati: Sveta stolica, Zadarska nadbiskupija, Gospa od Zdravlja, Mjesec, Hrvatski sabor, Međunarodni sud za ljudska prava, Dubrovačko-neretvanska županija, Grad Zagreb, Goranovo proljeće, Književni petak, Domovinski rat, Drugi svjetski rat, Šengenski sporazum, Uredba o Carinskom zakonu, itd.
Tako se i sve riječi u višerječnim osobnim imenima, prezimenima, nadimcima, osim prijedloga, veznika i člana ako se izvorno piše malim početnim slovom, pišu velikim početnim slovom: Ivan bez Zemlje, Ivan Grozni (Ivan Četvrti / Ivan IV.), Onaj Koji Nosi Svoj Kanu, Petar Krešimir, Rikard Lavljeg Srca (Rikard Treći / Rikard III.), Sulejman Prvi Veličanstveni.