Pravopis često nema veze s artikulacijom pojedinih glasova u riječima. Tomu je tako jer mi poneke glasove, zbog glasovnih promjena, izgovaramo, ali ih tako ne bilježimo. Do takvih problema često dolazi kada govorimo o glasovnoj promjeni suglasnika koji se jednače po zvučnosti.
Tako često ne znamo bismo li napisali: podsjetnik ili potsjetnik te Zagrepčanin ili Zagrebčanin.
Do bilježenje glasovne promjene konsonanata po zvučnosti dolazi na svim jezičnim granicama, ali se promijene ponekad bilježe, a ponekad se ne bilježe.
Prema pravilu bilježenja glasova koji se izgovorno jednače po zvučnosti ta se promjena bilježi na granici korijena i sufiksa. Tako imamo: Zagreb-čanin-0.
Zbog toga se pravilo piše Zagrepčanin, a tako se i izgovara /zagrepčanin/ jer se zvučni glas b ispred č mijenja u svoj zvučni bezvučni parnjak p.