Budući na to da u hrvatskom jeziku imamo dva potvrđena fonema koja rabimo u pismu, /đ/ i /dž/, ponekad ne znamo koji točno koristimo u pismu jer ih glasovno ne razlikujemo. Tomu je tako jer se njihov izgovor većinom neutralizirao te najčešće izgovaramo neki srednji glas između ova dva fonema.
Kao što je ispravno napisati: Đurđica, đak, grožđe i porođaj. Najčešće je ovaj glas nastao fuzijskom jotacijom glasa d s jotom: grozd-j-e ili porod-jaj-0.
Glas /dž/ koristimo samo u posuđenicama u kojima je u jeziku domaćinu bio fonem /j/. Tako imamo: džuboks, džoker, džem ili džip.
Fonemi /č/ i /ć/ nalaze se kao „tvrdi“ ili „mekani“ u samom korijenu riječi ili se ostvaruju prema fonemima /c/, /k/ i /t/.
Prema tome su razvijeni i primjeri kao: smrt-smrću i mladost-mladošću (instrumentali imenica na -ju ili -st) te ljut-ljući (komparativ pridjeva s nastavkom -ji kojima korijen završava na t).
Prema svemu tome ispravno je pisati naranča jer se u ovoj imenici radi o fonemu /č/, a ne o fonemu /dž/.To je posuđenica koja je iz perzijskog došla u turski, a iz turskog u hrvatski. Tako joj je razvoj tur., zast. naranç, narenc ← perz. nārenǧ, nāreng.